Od kriminalca do holivudske zvijezde: Iskupljenje u San Quentinu

Ljubitelji akcijskih filmova u kojima krv teče u potocima tvrde da se, u usporedbi s Dannyjem Trejom, i legende žanra poput Charlesa Bronsona i Chucka Norrisa doimaju poput nestašnih školaraca. Čovjek je to koga ni rođena majka ne bi nazvala lijepim: onako brkat i mišićav, s tijelom prekrivenim tetovažama i licem koje podsjeća na komad prožvakanog kartona, 76-godišnjak ulijeva strah već svojom pojavom. Da nije riječ o površnom dojmu, zna svatko tko se pobliže upoznao s glumčevom biografijom. Ožiljci na njegovom licu živi su spomenik životne staze kojom je nekoć kročio: pakao ovisnosti, kriminal i zatvor neke su od postaja na tome putu. Donosimo zanimljivosti o dežurnom negativcu američke kinematografije!

1. Rođen je 1944. u Livermoreu u Kaliforniji. Roditelji, oboje Meksikanci, jedva su spajali kraj s krajem: otac Dan povremeno je obavljao građevinske poslove, a majka Alice za  crkavicu je prala podove. U potrazi za boljim životom, obitelj je preselila u Pacoimu, istočni dio Los Angelesa. U susjedstvu je živio Dannyjev ujak, slatkorječivi neradnik koji je većinu vremena bio “ušlagiran”. Ovaj će imati iznimno štetan utjecaj na dječaka. Vodio ga je po birtijama gdje se okuplja probisvijet i nudio viskijem, a s marihuanom ga je upoznao kad mu je bilo nepunih deset godina. Nimalo čudno, dječakove ocjene postajale su sve lošije, ali je zato u tučnjavama na školskom igralištu postizao izvrsne rezultate: onaj tko bi se drznuo krivo ga pogledati, kući se vraćao bez najmanje jednog zuba.

2. Crtu od huliganskog do kriminalnog ponašanja prešao je s lakoćom: “karijeru” je započeo sitnim krađama u dućanu, da bi ubrzo “napredovao'”do provala u automobile. Kao tinejdžer, bio je stalan gost odgojno-popravnih institucija. “Punom brzinom jurio sam cestom koja vodi u provaliju”, prisjeća se. Tom cestom jurnuo je još brže kad se “navukao” na heroin. Pod utjecajem opijata, bio je sve smjeliji i nepromišljeniji. Zbog brojnih provala, veći dio šezdesetih godina prošlog stoljeća proveo je iza rešetaka, da bi ga naposljetku oružana pljačka smjestila u San Quentin. Ondje, među najtežim prijestupnicima u državi, otpočeo je njegov polagani put ka iskupljenju. Tijekom dugogodišnjeg boravka u zloglasnoj kaznionici, sudjelovao je u brojnim boksačkim mečevima koje je organizirala uprava, da bi se nakon nekog vremena okitio pojasom državnog zatvorskog prvaka u velter kategoriji. Možda prvi put u životu, preplavio ga je osjećaj samopoštovanja. Uključio se u zatvorski program za odvikavanje od ovisnosti a, po izlasku na slobodu, zaposlio se kao savjetnik u rehabu. Zbog iznimne iskrenosti i rječitosti, postao je jedan od najtraženijih govornika na sastancima anonimnih alkoholičara i narkomana!


3. Neobičnom igrom slučaja, Trejov posao savjetnika otvorit će vrata njegovoj filmskoj karijeri. Nakon nadahnuta govora na sastanku anonimnih ovisnika, prišao mu je neki mladić i zahvalio na riječima potpore. Tijekom narednih sastanaka, postali su prijatelji. Za neobaveznog razgovora uz piće (dakako, bezalkoholno), momak se pohvalio Treju da radi kao filmski montažer i pozvao ga da ga posjeti na snimanju akcića “Runaway Train”. Scenarist Edward Bunker, koji je u više navrata boravio na državnim jaslama, bio je u šoku kad je na setu ugledao nekadašnjeg “cimera” iz San Quentina! Bunker se sjećao Trejova ubojitog krošea, pa mu je ponudio posao: za 320 dolara dnevno, pripremat će glumca Erica Robertsa za boksačke scene. Redatelj Andrey Konchalovsky bio je impresioniran osebujnom fizionomijom mišićavog Meksikanca. “Imaš li kakvih iskustava s glumom?”, pitao ga je. “Dakako”, odvratio je ovaj. “Kad su me murjaci ispitivali, često sam glumio da nisam kriv”. Bio je to početak filmske karijere Dannyja Treja: Konchalovsky mu je povjerio ulogu u filmu, prvu u dugačkom nizu kriminalaca koje će interpretirati na velikom platnu.

4. Prvih glumačkih koraka prisjeća se s osmijehom: “Glumio sam nasilnike i robijaše u hrpi filmova B-produkcije. Snimao sam pet-šest filmova godišnje, tako da se danas ne sjećam ni naslova ‘remek-djela’ u kojima sam se pojavljivao. Casting je u pravilu izgledao ovako: ‘Dajte mi onog Meksikanca s velikom tetovažom!’, povikao bi redatelj. Ja bih se pojavio na snimanju, gdje bih dobio preciznu uputu: ‘A sad ih lijepo sve pobij!’ Premda se mahom radilo o stereotipnim ulogama, na setu sam se ludo zabavljao”.

5. Planetarnu slavu stekao je kad ga je Robert Rodriguez angažirao u “Desperadu”, filmu iz 1995. koji frca od humora i prolivene krvi. Uloga Navajasa, čovjeka koji škrtari na riječima ali ne i na leševima koje ostavlja za sobom, donijela mu je hvalospjeve kritičara, kao i nevjerojatno otkriće. “Robert je Meksikanac kao i ja, pa smo se upustili u razgovor o svome podrijetlu. Iznenađenje je preblaga riječ da opiše osjećaj koji nas je obuzeo nakon što smo spoznali da smo – rođaci u drugom koljenu”, ispričao je. Rođak u drugom koljenu angažirat će ga i u filmovima “Od sumraka do zore”, “Bilo jednom u Meksiku” te u tri nastavka avanturističkog dječjeg filma “Spy Kids”. U potonjima je portretirao luckastog izumitelja što mu je, kaže, bilo osvježenje nakon svih onih mračnih uloga.

6. Vrhunac karijere svakako je uloga nasilna bivšeg policajca u Rodriguezovom filmu “Machete” iz 2010. godine, koji se nastavlja na eksploatacijski stil redateljevih ranijih uradaka. Akcić nudi nezaboravnu scenu u kojoj Trejo nekom nesretniku čupa crijevo iz utrobe a potom se pomoću njega spušta kroz prozor, sedam ili osam dekapitacija u prvih pet minuta, senzacionalan povratak zaboravljenog Dona Johnsona, De Nira opakog kao nikad ranije, Jessicu Albu golu kao od majke rođenu te Lindsay Lohan u ulozi drogirane prostitutke. Policajca koji prvo ubija a onda postavlja pitanja Trejo je portretirao i tri godine kasnije, u nastavku nimalo simboličkog naslova “Machete ubija”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari