Ljudi su radili amputacije i u prošlosti, no sve do nedavno nismo znali da su to činili i u pradavna vremena. Prevladavalo je stajalište da je do naglog napretka medicine došlo tek nakon prelaska na sjedilački način života s razvojem poljodjelstva u doba neolitika. Ova se postavka temeljila na osteološkoj građi najstarijeg donedavno poznatog amputiranog uda, a koji se datirao u razdoblje od prije 7000 godina. Međutim, novo nađeni koštani nalaz svjedoči o znatno ranijoj amputaciji, što u potpunosti mijenja naša dosadašnja stajališta. Ovo veliko otkriće objavljeno je u časopisu Nature na današnji dan 7. rujna 2022. godine.
Nalaz amputacije potkoljenice star 31 000 godina
Ostatke kostura s jasnim pokazateljima amputacije našli su indonezijski i australski arheolozi, u špilji poznatoj kao Lian Tebo na indonezijskom dijelu Bornea. Ova je špilja poznata i po nalazima paleolitičke umjetnosti, u vidu otisaka dlanova po stijenama. Zanimljivo je da je riječ o o špilji koja je teško dostupna i do nje se može doći samo vodenim putem i to u pojedino doba godine. Starost nađenih ostataka se procjenjuje na otprilike 31 000 godina. Tijelo ovog mladića nađeno je 2020. godine namjerno pokopano u fetalnom položaju, a ukop je bio označen kamenom kao, čini se, nekom vrstom spomenika. Pitate li se zašto je prošlo dvije godine od otkrića do njegove objave stvar je u pandemiji koja je usporila analizu našenih ostataka.
Fascinantno je što je ovom kosturu nedostajala potkoljenica. Pažljivi pregled njegovih ostataka pokazao je – da ju je očito odstranio neki vješti “kirurg”. Prema samom izgledu kosti jasno je da nije riječ o gubitku noge kao posljedici napada divlje životinje ili neke druge nesreće. Naime, u slučaju neke traume kost bi bila smrskana i usitnjena, a ovdje toga nema i ostaci kosti pokazuju da je amputacija izvedena jasno i kirurški precizno. Nije poznato zašto je do amputacije došlo. Prema radiokarbonskoj analizi zubne cakline mladića on je traumu preživio u dječjoj dobi između 11. i 14. godine i nakon toga je živio još nekoliko godina. Procjenjuje se da je umro između svoje 19. i 21. godine.
Vješti “kirurg”
“Kirurg“ koji je odradio amputaciju imao je zavidno znanje o anatomiji udova, mišičinom i krvožilnom sustava jer je morao spriječiti smrtonosno krvarenje, kao i infekciju. Upravo ovaj podatak pokazuje da je unutar zajednice postojala briga za druge. No treba nadodati da je možda u cijelu operaciju bilo uključeno više osoba i da onda možemo govoriti o “timu kirurga”.
Konkretni nalaz mijenja početno poglavlje povijesti medicine jer pokazuje da su ljudi usvojili prilično rano napredna medicinska znanja. Prve su intervencije bile uglavnom rudimentarne i svodile su se na šivanje posjekotina, grube stomatološke zahvate, ali i trepanacije, kao i genitalna sakaćenja. Očito je da su ljudi rano usvojili napredna znanja o anatomiji te su bili kadri spriječiti fatalan gubitak krvi i infekcije. Sve to pokazuje da smo se puno prije počeli baviti medicinskom nego poljoprivredom. No kirurške amputacije kakve danas poznajem stare su tek stotinu godina.
Ono na što ne znamo odgovor u ovom trenutku, je pitanje učestalosti ovakvih zahvata.
Piše: Sonja Kirchhoffer.
