Povijest je za većinu sadašnjih i bivših učenika jedan od najdosadnijih predmeta, a s druge strane ljudi obožavaju gledati povijesne serije i filmove, što nas dovodi to neizostavnog pitanja zašto je tome tako. Ako su ljudi zainteresirani za povijesnu tematiku, a što pokazuju apsolutno sve statistike gledanosti, zašto je učenje povijesti tako dosadno. Očito nije stvar u građi veći u njezinoj prezentaciji.
Obavezno igranje video igrica
Zamislite iduću situaciju, da profesor vama ili vašem potomku za zadaću zada obavezno igranje povijesne video igrice poput Assassin’s Creeda, vjerojatno biste bili oduševljeni. Ono što je problematično kod ovih igrica što su uglavnom nasilne, no s druge strane i povijest je najčešće povijest nasilja. Međutim, novo izdanje ove igrice Assassin’s Creed Origins Discovery Tour omogućava igračima da šetaju virtualnim prostorima i upoznaju drevni Egipat bez nasilja, a kako su ta prešetavanja osmislili povjesničari i egiptolozi ona imaju svoju povijesnu relevantnost.
Aktivni sudionici, a ne pasivni promatrači
Povjesničari sa Sveučilišta u Kansasu smatraju da su video igre ključ za temeljitije upoznavanje prošlosti. U biti video igrice se polako, ali sigurno transformiraju u neku vrstu interaktivnih dokumentaraca. Neke igre poput strategije Age of Empires omogućavaju igračima da stvaraju i alternativnu prošlost. Stručnjaci za edukaciju smatraju da su igre važne jer učenici prestaju biti pasivni i postaju aktivni sudionici povijesti iako to pomalo kontradiktorno zvuči. One ujedno pomažu boljem shvaćanju uzročno-posljedičnih procesa i kao takve zamjenjuju često dosadne udžbenike koji prestaju biti glavni didaktički materijal.
Ne vole svi video igrice
No obrazovni stručnjaci upozoravaju da nisu sva djeca oduševljena igricama, pa zato nije moguće sa svom djecom raditi na isti način. Kod nekog će ‘paliti’ video igre, kod nekoga serije, kod nekog nešto treće. Ako igrice odstupaju od prošlosti onda učenike na to treba upozoriti i to zapravo može biti dobar edukativni moment.
Bez učitelja ništa
Stručnjaci za razvijanje igara i edukatori proveli su istraživanje učenja i zaključili da bez obzira koji princip primijenili u cijelom procesu je neizostavna uloga učitelja. Učiteljima se zahvaljujući napretku znanosti širi paleta edukativnog materijala, a što učenje čini zabavnijim i produktivnijim.
Možda će igranje ovih igrica usmjeriti nekog da se u budućnosti bavi poviješću ili da se obrazuje za stručnjaka koji će kreirati ovakve zabavne igrice kao didaktički materijal što će na kraju krajevi pomoći transformaciji obrazovnog sustava koji je nekako zapeo u prostorno-vremenskoj petlji i nikako da krene “punom parom” naprijed.
Piše: Sonja Kirchhoffer
