Ibiza, čudesno lijep otok smješten u Sredozemnom moru, osamdesetak kilometara od obale španjolske Valencije, dio je Baleara, preciznije, arhipelaga Illes Pitiüses (“Otoci borova”). Borovi, međutim, nisu ono po čemu je Ibiza poznata. Unatoč brojnim spomenicima koji su na popisu UNESCO-ve kulturne baštine, netaknutoj prirodi i čistoći zraka, o Ibizi se uglavnom priča kao partijanerskom raju (neki bi rekli “partijanerskoj Sodomi i Gomori”), a oni koji su posjetili neku od tamošnjih ljetnih zabava kući su se vratili praznih džepova ali s osmjesima oko glave i hrpom anegdota o seksualnim avanturama.
Ibiza se može podičiti bogatom poviješću. Godine 654. prije Krista, Feničani su na otoku osnovali luku, koju su – prema božanstvu glazbe i plesa Besu – nazvali Ibossim. Nakon što je Fenicija pala pod najezdom Asiraca, Ibiza prelazi u vlast Kartage, također feničke kolonije. Na otoku su se proizvodile boje za tkanine, sol, riblji umak i vuna, da bi u petom stoljeću postao glavna trgovačka luka na zapadnom Sredozemlju.
Tijekom Drugoga punskog rata, otok su pokušala zauzeti dva brata iz rimske patricijske obitelji Scipio, ali je ostao vjeran Kartagi. Kad su Kartažani počeli gubiti prevlast na Pirenejskom poluotoku, Ibiza je njihovom generalu Magou poslužila kao zadnja opskrbna postaja prije bijega na Minorcu. Srećom po lokalni živalj, Ibiza je uspjela isposlovati povoljan sporazum s Rimskom Republikom. Osim što je pošteđena stradanja, sačuvala je punske institucije sve do uspostave Rimskog Carstva, kad postaje rimskom općinom.
Nakon pada Zapadnoga Rimskog Carstva, otokom su nakratko zavladali Vandali, potom Bizantsko Carstvo, da bi ga 902. godine osvojili Mauri. Tijekom islamske vlasti, Ibiza je administrativno bila spojena s najbližim gradom na obali, Déniom, u tzv. taifu Denia. U trinaestom stoljeću, kad je osvaja kralj Jakov I. Aragonski, dobila je vlastitu samoupravu. No, španjolski kralj Filip V. ukinuo je lokalnu vladu, što je potrajalo sve do 1970-ih, kad je usvojen ustav Baleara kojim je otoku zajamčena autonomija.
Ibiza (katalonski Eivissa) već dugo je sinonim za hedonizam. Liberalni Španjolci na otoku su se zabavljali još u vrijeme Franca. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, otkrili su ga hipiji, koji su se po uvalama i žalima prepuštali dražima slobodne ljubavi, a desetljeće kasnije preplavili su ga jettsetteri na jahtama. Ibiza tada postaje centar modne osviještenosti, androginog izgleda i sveopće dekadencije. Umjetnici, boemi, rock zvijezde, avanturisti i tajkunska dječica bili su ujedinjeni u harmoniji koju su sačinjavali psihodelična glazba, more kokaina i sveopći promiskuitet. Centar otočke zabave bila je diskoteka “Ku”, izgrađena oko olimpijskog bazena, u kojoj nije bilo neobično zateći parove u ljubavnom klinču na plesnom podiju. Ibiza je danas ultimativna destinacija elektro-partijanera: tisuće mladih sa svih strana svijeta ljeti preplavljuje otok kako bi plesali do zore na muziku najpoznatijih DJ-a.
Piše: Lucija Kapural
