Nimalo carski kraj: Katarini Velikoj presudila je – velika nužda!

Katarina II. (1729. – 1796.), poznatija kao Katarina Velika, bila je jedna od najmoćnijih žena u povijesti. Tijekom njene vladavine, Rusija je stekla ogroman teritorij na crnomorskoj obali, ugušila poljske ustanke te postala dominantna sila istočnog dijela Europe. Nadalje, kao predstavnica prosvijećenog apsolutizma, zapamćena je po sponzoriranju kulturnih i znanstvenih projekata, poticanju vjerske tolerancije te reformama uprave i zakonodavstva, a jedna od njenih najvećih zasluga bilo je otvaranje besplatnih škola za svu djecu carstva. Kao takva, stekla je niz strastvenih obožavatelja, uključujući umne francuske prosvjetitelje Voltairea i Diderota, ali i jednako strastvene neprijatelje. Potonji nisu prezali ni od čega. Od 1762. pa do svoga zadnjeg daha, koliko je sjedila na ruskom tronu, odolijevala je napadima onih koji su je pokušavali likvidirati ili barem ocrniti. Možda najpodmuklije blaćenje čekalo ju je – nakon smrti. Evo nekoliko zanimljivosti o “Semiramidi Sjevera”!

1. Ne samo da joj Katarina nije bilo pravo ime – ruska carica uopće nije bila Ruskinja! Rođena je kao Sophie Auguste Friederike von Anhalt-Zerbst, kći pruskog generala, a majka ju je od malih nogu pripremala za dobar brak. Kad joj je bilo samo šesnaest godina, udala se za budućeg cara Petra III. Fjodoroviča: tek kao dio vladarske kuće Romanov, uzima novo ime Katarina te s luteranstva prelazi na pravoslavnu vjeru.

2. Mudra i odlučna, vrlo je rano naučila kako okrenuti stvari u svoju korist, ali i korist ruskog naroda. Shvatila je kako njen nesposobni suprug srlja u propast brzim okončanjem ratova s Pruskom, što Rusima nije bilo ni najmanje drago, te je uzela je stvari u svoje ruke te izvela puč protiv gore polovice. Nakon što je Petar 1762. umoren u uroti kojoj su na čelu bili Grigorij Aleksandrovič Potemkin – Katarinin ljubavnik – i Grigorij Grigorijevič Orlov, garda ju je proglasila caricom. Otrovne glasine, poput one da njeno dijete nije zakonito (u najgoroj inačici, ni sama nije znala tko mu je otac!), već tada su je pratile poput sjene.

3. Žena koja je, širenjem državnoga teritorija i aktivnom vanjskom politikom, podigla Rusiju na status europske velesile u slobodno se vrijeme bavila umjetnošću. Navodno je iznimno dobro crtala, a uz to je napisala nekoliko libreta za opere!

4. Premda je nastojala modernizirati upravu, dopustila je da se društvene suprotnosti intenziviraju. Nakon sloma seljačkog ustanka pod vodstvom donskoga kozaka Pugačova 1775. godine, položaj seljaštva još više se pogoršao, a privilegiji povlaštenih učvršćivali su se i legalizirali. “Majci domovine” to je donijelo duboki prezir dijela podanika.

5. Najveći dio glasina otpadao je na one o Katarininu navodnom promiskuitetu. Kao njeni ljubavnici spominjali su se valjda svi odrasli muškarci u carstvu, a šuškalo se i da je mnoge od njih dala skratiti za glavu jednom kad bi joj dosadili. Njeni protivnici dali su izraditi brojne karikature na kojima je prikazana u seksualno eksplicitnim pozama. Najružniji trač ticao se njene smrti: ruska Mesalina, tvrdili su zli jezici, izdahnula je od ozljeda koje je zadobila nakon kopulacije s – konjem! Premda puno manje skandalozna, istina je također bila neugodna: Katarini Velikoj presudila je velika nužda. Carica je, naime, zadnjih dana života patila od konstipacije. Kad je vladarsku pozadinu smjestila na zahod, u junačkom pokušaju da se olakša, uslijed naprezanja doživjela je moždani udar i umrla. Kad je njeno stenjanje utihnulo, dvorske dame, koje su čekale ispred vrata, povjerovale su da je njihova gazdarica uspješno obavila “dvojku”. Kako je vrijeme odmicalo, postajale su sve nervoznije te se jedna od njih konačno usudila pokucati, a potom i otvoriti vrata. Caričino tijelo već se bilo počelo kočiti u trenutku kad se prolomio prvi vrisak.

Piše: Lucija Kapural

Komentari