Svatko zna kako je štucanje iritantno, pa i onda kada traje samo minutu ili dvije, no Charles Osborne iz američke savezne države Iowe štucao je punih 68 godina. Danas ćemo se pozabaviti s ovim zanimljivim slučajem, koji sigurni smo iz Osborneove perspektive nije bio nimalo zanimljiv.
Kako je sve počelo?
Charles Osborne počeo je štucati 1922. godine, a to je štucanje trajalo sve do 1990. godine. Samo nekoliko mjeseci nakon prestanka štucanja umro je u 97-oj godini života. Njegovo štucanje počelo je kada je imao samo dvadeset i osam godina, nakon pada na jednoj farmi kada je vagao svinju, a kaže da pri tome nije osjetio nikakvu posebnu bol i da je samo odjednom počeo štucati. Jedan od liječnika mu je kasnije objasnio da je najvjerojatnije došlo do puknuća žilice u mozgu, a koja je uzrokovala oštećenje moždanog debla, zbog kojega se štucanje nije moglo zaustaviti. No, kako je štucanje kasnije samo stalo ovu bi teoriju trebalo “baciti u vodu”. Tijekom štucanja tražio je on pomoć liječnika, ali u tom traženju nije bio sretne ruke. Pomoć mu je donekle pružila prestižna klinika Mayo na kojoj mu nisu pomogli zaustaviti štucanje, ali su ga naučili posebnoj tehnici disanja koja mu je olakšala život sa štucanjem. Počeo je zahvaljujući njoj lakše disati između štucanja, a naučio je i govoriti na poseban način, kako bi uopće bio u stanju komunicirati s okolinom.
Teorije o štucanju i zadivljujući optimizam
Unatoč svom iritantnom problemu nije izgubio zadivljujući optimizam i volio se šaliti, zbog čega ga se ljudi sjećaju kao zabavnog lika. Njegov je slučaj do sada najdugotrajniji poznati slučaj štucanja u povijesti, a zbog toga je ušao i u Guinnessovu knjigu rekorda. Danas liječnici teoretiziraju što je moglo dovesti do tog stanja. Jedni smatraju da je pri svom padu oštetio rebra, a ona su onda pak oštetila dijafragmu koja regulira disanje. Naime, ako se ošteti dijafragma dolazi do neujednačenog rada ošita što dovodi do štucanja. Drugi smatraju da je imao moždani udar, no kako je on popraćen obično i drugim simptomima poput vrtoglavice i tu teoriju treba “baciti kroz prozor”. Uobičajeno štucanje je najčešće rezultat pretjerivanja u jelu i piću ili prevelikog gutanja zraka. No, štucanje koje traje dulje od 48 sati smatra se kroničnim stanjem.
Spravica HiccAway
Nismo sigurni da li znate da danas postoji na tržištu spravica koja pomaže zaustaviti štucanje. Izumio ju je Ali Seifi, profesor neurokirurgije koji je radeći kao anesteziolog na početku svoje medicinske karijere, primijetio da velik broj ljudi nakon što se probudi iz anestezije ima problema sa štucanjem. Njegova spravica se simpatično naziva HiccAway. Osoba koja štuca usisava vodu kroz taj uređaj, koji nalikuje na slamku ili možda svojim oblikom i na četkicu za zube, što trenutačno ublažava štucanje. Takvo usisavanje vode povlači dijafragmu prema dolje i može prekinuti štucanje, no ne uvijek i ona je više prva pomoć kod neugodnog štucanja nego 100 postotno sredstvo koje ga zaustavlja. Seifi kaže da ima pacijente koji štucaju već desetljećima. Kod osoba koje štucaju kroz duži period u liječenju se koriste i sedativi, no problem je što oni uspavljuju, pa osobe teško funkcioniraju. Osobe koje štucaju imaju obično problema i s hranjenjem, pijenjem, spavanjem i općenito sa životom. No Osborne je uspjevao sve to nekako držati pod kontrolom.