Nevjerojatne nove spoznaje o evoluciji kitova usana: Danas se hrane planktonima, no nekoć su bili opasni predatori!

Drevni kitovi, pokazali su fosilni ostaci, imali su četiri noge te su obitavali na kopnu. Većina stručnjaka pretpostavlja da su se od od kopnenih prazvijeri (Creodontia) odijelili u eocenu te postupno u moru razvijali u prakitove. Tijela ovih morskih sisavaca bila su prilagođena plivanju, ali i šetnji kopnom. Najvjerojatnije su, osim plivaćih kožica, imali rep sličan onome u dabrova i vidri, što im je omogućavalo navigaciju u vodi.

Njihovi današnji potomci, koji nastanjuju sva svjetska mora, dijele se na dva glavna podreda: zubane (Odontoceti) i usane (Mysticeti). Prvi, koji obuhvaća porodice dupina, narvala, pliskavica i ulješura, odlikuje se zubalom sastavljenim od jednakih čunjastih zuba, dok je podred usana, kojem pripadaju glatki, brazdasti i sivi kitovi, ime dobio po usima, keratinskim izraslinama u gornjoj čeljusti namjenjenim filtriranju krila – planktona u najvećem dijelu sastavljenog od račića – iz golemih količina vode koju uzimaju u usta i ponovo istiskuju. Dok u obitelji zubana postoji samo jedan vrlo veliki kit, ulješura, svi usani duži su od šest metara, a ptipada im i najveća životinja na našem planetu – tridesetmetarska mrcina plavetni kit.

U razvoju kitova usana postoji nešto uistinu neobično: imaju zube samo u embrionalnom razdoblju, dakle u majčinoj utrobi, da bi na svijet došli bezubi. Nadomještaju ih, naime, već spomenute usi, serija pločica sazdana od materijala vrlo sličnog onome koji tvori naše nokte i kosu. Sa svake ih strane ima preko četiri stotine, a složeni su poput pokretne zavjese. Paleontolozi s Državnog sveučilišta San Diega i Muzeja prirodne povijesti toga američkog grada nedavno su otkrili nešto revolucionarno: preci kitova usana rađali su se i sa zubima i s usima, što će reći da je u njihovim čeljustima bila poprilična “gužva”. “Prije nego što su usani evoluirali do filterskog hranjenja, kakvo je prisutno u svih današnjih vrsta, bili su grabežljivci i to, s obzirom na njihovu veličinu, ubojiti”, objašnjava voditelj istraživanja Eric Ekdale. On i kolega Thomas Deméré do ovog su uvida došli pregledavši dvadeset pet milijuna godina star fosil vrste Aeticetus weltoni, pretka današnjih usana. Neobične brazde i rupe u ustima, otkrivene kompjuteriziranom tomografijom, pokazale su da su mladunci prakitova imali usi, ali i zube.


Piše: Lucija Kapural

Komentari