Neveliki sisavac iz razdoblja krede imao je moćne čeljusti

Prije otprilike stotinu i pedeset milijuna godina, u razdoblju jure, na području današnje američke savezne države Colorado živio je neveliki sisavac sličan lasici. Dugačak manje od dvadeset centimetara te težak između četrdeset i šezdeset grama, na prvi pogled nije se doimao kao osobita prijetnja u carstvu prapovijesne faune. Priacodon fruitaensis imao je, međutim, moćne čeljusti, pa su od njega strahovali i kralježnjaci znatno većih dimenzija. Vrsta je, na području fosilima bogate formacije Morrison, otkrivena davne 1981. godine, no znanstvenici su tek nedavno detaljno proučili zube ove životinje. “Priacodon fruitaensis, pripadnik izumrle porodice Triconodontida, imao je jedinstvenu morfologiju zubala. Njegov zagriz nije bio samo snažan već i nevjerojatno precizan”, ispričao je voditelj istraživanja Kai Jäger, paleontolog s Instituta za geoznanost na Sveučilištu u Bonnu. U suradnji s američkim kolegama, njemački stručnjak je metodom kompjutorizirane tomografije otkrio način na koji je ova životinja žvakala. “Kod predaka sisavaca, gornji i donji kutnjak udarali su jedan o drugi prilikom usitnjavanja hrane. Kod razvijenijih sisavaca, kao što je bio Priacodon fruitaensis, postojao je horizontalni pomak, pa je gornji kutnjak dohvaćao više donjih zuba. Zahvaljujući tome, životinja je s lakoćom mogla kidati meso plijena. Nije, međutim, bila isključivi mesožder: stožasti oblik njenih zuba pokazuje nam da je povremeno žvakala i kukce”, ispričao je Jäger. “Neka koljena sisavaca zadržala su ovakav aparat za žvakanje kroz više od osamdeset milijuna godina evolucijske povijesti, što svjedoči o njegovoj efikasnosti”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari