O svjetskim arhitektonskim čudima, veličanstvenim dostignućima u građevinarstvu, već smo pisali, kako o onima iz antičkog svijeta tako i onima novijeg datuma. Počevši od dvadesetog stoljeća, prave se i popisi prirodnih čuda svijeta, na kojima su najčešće Grand Canyon, Nijagarini i Viktorijini slapovi, Veliki koraljni greben u Australiji te, dakako, nestvarno lijepa polarna svjetlost.
Na posljednjem izboru, na toj listi našlo se sedam prirodnih dragulja: slapovi rijeke Iguazú, najveća svjetska prašuma Amazonija, Stolna planina, Nacionalni park Komodo (dom endemskog komodskog varana, gmaza koji može narasti do tri metra!), Nacionalni park Puerto Princessa, zaljev Ha Long te vulkanski otok Jeju. Potonji (na slici!) mjesto je koje se doima kao da nije s ovog svijeta.
Jeju, najveći otok Južne Koreje, prije više od dva milijuna godina formiran je podvodnom vulkanskom aktivnošću. Krajolikom surove ljepote i danas dominira Hallasan, 1.950 metara visok vulkan koji je zadnji put eruptirao prije osam stotina godina. Riječ je o najvišoj planini Južne Koreje.
Vjerojatno najpoznatiji prizor vezan uz Jeju je Seongsan Ilchulbong, jedan od brojnih ugaslih malih vulkana na tom području, danas meta znatiželjnih posjetitelja koji se penju na njega kako bi s nekadašnjeg kratera uživali u neponovljivom užitku promatranja izlaska i zalaska sunca. Šuma Gotjawal, uzgojena tek u ovom stoljeću, diči se jedinstvenom florom, budući da tek rijetke biljke uspijevaju na vulkanskom tlu. Ova zelena pluća otoka glavni su izvor vode za njegovih 670.000 stanovnika. Zanimljivo, Jeju je jedina samoupravna provincija Južne Koreje, što će reći da njome upravlja lokalni živalj a ne političari s kopna.
Piše: Lucija Kapural
