Nestanak Waltera Collinsa: Stravičan slučaj koji je inspirirao film “Zamjena”

Uloga u “Zamjeni”, drami redatelja Clinta Eastwooda, Angelini Jolie je 2008. godine priskrbila oskarovsku nominaciju. Zvuči nevjerojatno, no ova bizarna priča zasnovana je na istinitom događaju. Dana 10. ožujka 1928. godine, Christine Ida Collins (1888. – 1964.), samohrana majka iz Los Angelesa, utrčala je u policijsku postaju izbezumljena pogleda, tresući se kao prut. Kad se malčice pribrala, prijavila je nestanak devetogodišnjeg sina Waltera Collinsa. Nesretna žena ispričala je istražiteljima kako je ranije toga dana svome jedincu dala novac za kino, ali se s projekcije filma nije vratio kući.

Isprva, policajci su se punom parom bacili na posao. Područje dječakova nestanka temeljito je pretraženo, ispitani su deseci navodnih svjedoka, no svaki od naizgled obećavajućih tragova s vremenom je zašao u slijepu ulicu. Slučaj tjedima nije silazio s novinskih naslovnica diljem Amerike, što je predstavnike zakona, sve češće kritizirane, stavilo pod ogroman pritisak. A onda, pet mjeseci nakon Christinine prijave, činilo se da je noćnoj mori došao kraj: u DeKalbu, gradu u u američkoj saveznoj državi Ilinois, policajci su pronašli dječaka poderane odjeće, koji se predstavio kao Walter Collins. Mališan je trijumfalno doveden na Christinina vrata, no preokret je uslijedio čim je ova povukla kvaku – glasom punim razočaranja, ali unatoč tome odlučnim, ustvrdila je da mališan nije njen sin!

Što je kapetana J.J. Jonesa nagnalo na njegovu suludu odluku, nikada nije do kraja rasvijetljeno. Pod pritiskom da riječi slučaj – ili motiviran nečim drugim – sirotu ženu natjerao je da primi dječaka u kuću, tvrdeći kako je “samo zbunjena” te da će ubrzo, “kad se uzbuđenje slegne”, shvatiti da je ponovno dobila svoje dijete. Christine, međutim, nije bila ni luda ni zbunjena te je, nakon tri tjedna, odvela dječaka u policijsku postaju, rezolutno ponovivši kako je riječ o potpunom strancu. Umjesto da joj se ispriča, Jones ju je izvrijeđao, nazivajući je lošom majkom, a nekoliko dana kasnije, zahvaljujući svojim vezama, uspio ju je strpati na psihijatriju.

Christine je puštena na slobodu nakon što je dječak kojeg su joj pokušali proturiti pod sina, dvanaestogodišnji Arthur Hutchens, otkrio svoj stvarni identitet. Priznao je da je pobjegao od kuće, te da je odlučio glumiti dječaka o kojem je čitao u novinama kako bi ga policija dovela u Los Angeles. Njegov motiv bio je bizaran – htio se domoći Hollywooda kako bi upoznao Toma Mixa, omiljenog glumca! Christine Collins uspješno je tužila Policijski odjel Los Angelesa (sudac je naložio da joj isplate odštetu od 10.800 dolara), no priznanje da je razumna za nju je bilo slaba utjeha. O njezinu obožavanom sinu ni dalje nije bilo ni traga ni glasa… Sve dok, u siječnju 1929. godine, muškarac po imenu Gordon Stewart Northcott nije osumnjičen za tri ubojstva.


Sve njegove žrtve bili su dječaci, što je istražitelje nagnalo na zaključak da je i Walter Collins, čije tijelo nikad nije pronađeno, skončao od ruke ovoga monstruoznog pedofila. Činilo se da su na dobrom tragu: uhićenikova majka Sarah Louise Northcott, koja je priznala da mu je pomagala zataškavati zločine, kao jednu od njegovih mnogobrojnih žrtava identificirala je sina Christine Collins.

Norcott, kojem je suđeno “samo” za tri ubojstva za koja su postojali čvrsti dokazi, osuđen je na smrt. Prije nego što se zaljuljao na vješalima u zloglasnoj kaznionici San Quentin, izjavio je kako nije imao nikakve veze sa smrću Waltera Collinsa. Premda je njegova vjerodostojnost bila blago rečeno upitna, Christine mu je odlučila povjerovati. Do kraja života nije izgubila nadu da je njen sin živ i da će ga jednom vidjeti. Potonje se nikad nije ostvarilo.

Piše: Lucija Kapural

Komentari