Od Kaligule, preko Richarda III. i Ivana Groznog, do Pola Pota, Hitlera i Staljina, povijest je puna monstruma koji su moć zloupotrebljavali na najgori mogući način. Ime koje stoljećima izaziva jezu jest i ono Lucija Domicija Nerona (37. – 68.), po mnogima najgorega rimskog cara. Za vas smo odabrali nekoliko zanimljivosti iz života posljednjeg potomka julijevsko-klaudijevske kuće, vladara koji bi se, prema modernim kriterijima, mogao svrstati u kategoriju serijskih ubojica!
1. Zločin mu je, čini se, bio zapisan u genima. Sin Agripine Mlađe i Gneja Domicija Ahenobarba, majčinom udajom za cara Klaudija I. postaje njegov posinak. Agripina, lukava i podmukla žena, dala je otrovati supruga, nakon čega je – umjesto njegova biološkog sina Britanika – carem proglasila obožavanog Nerona. Imao je samo sedamnaest godina kad je sjeo na prijestolje, što ga je učinilo dotad najmlađim rimskim carem.
2. Isprva je, pod utjecajem mudrog savjetnika Seneke i pretorijanskog prefekta Bura, vladao umjereno. Ako je vjerovati Svetoniju, bio je iznimno uglađen i nježan. Jednom prilikom, tvrdi znameniti povjesničar, morao je potpisati smrtnu presudu osuđeniku. Podignuo je glavu, zagledao se u čovjeka te uzviknuo: “Kako bih volio da ne znam pisati!”.
3. Na žalost podanika i članova obitelji, careva zbiljska ćud vrlo je brzo isplivala na površinu u svoj svojoj ružnoći. Seriju gnjusnih zločina otvorio je ubojstvom pulubrata Britanika, nakon čega je presudio vlastitoj majci (njenu smrt je prikazao kao samoubojstvo) te dojučerašnjoj desnoj ruci Buru. Bez onih koji su ga koliko-toliko držali na uzdi, mogao je pustiti svojoj okrutniosti da se do kraja razmaše. Između ostalih, likvidirao je suprugu Oktaviju kako bi se mogao oženiti svojom konkubinom, Popejom Sabinom. Ova se s njime nije usrećila: prema jednoj teoriji, nagnao ju je na suicid; prema drugoj, ubio ju je osobno, udarivši je nogom u trudnički trbuh kad mu je prigovorila zato što se kasno vratio s utrke konjskih zaprega.
4. Ni seksualno nasilje nije mu bilo nepoznanica, a žrtva su mu bile kako žene tako i muškarci. Najgore je prošao čovjek kojeg je navodno najviše volio, carev miljenik Spor. Zlosretnog ljubavnika, prema kojem se ponašao kao prema supruzi, ludi Neron je dao – kastrirati!
5. Događaj koji je obilježio Neronovu vladavinu bio je, dakako, stravičan požar u Rimu. U ljeto 64. godine, dvije trećine grada doslovce je progutala buktinja. Javno mišljenje za katastrofu je krivilo upravo cara – navodno je htio uništiti grad kako bi na njegovu zgradištu podigao još ljepši (legenda da je car svirao na violini dok je Rim gorio upravo je to, legenda – taj instrument izumljen je tek u šesnaestom stoljeću!). Neron je pak za požar okrivio kršćane, te je naredio njihove krvave progone. Opće nezadovoljstvo dovelo je do urote protiv pomahnitalog vladara, a ovaj je dao pogubiti mnoštvo urotnika, ali i posve nedužnih građana. U potonjoj skupini našao se i carev nekadašnji odgojitelj i mentor Seneka. Premda se već bio povukao s dvora, kako bi se posvetio književnosti, optužba za urotu i njega je sustigla, nakon čega je prisiljen na samoubojstvo.
6. Od 66. do 67. godine Neron je boravio u Grčkoj, gdje je sudjelovao u brojnim javnim natjecanjima, podmitivši suce da mu donose pobjede. Za vrijeme careve odsutnosti, u brojnim rimskim provincijama izbile su pobune. Nedugo po njegovom povratku kući, vođa urotnika Galba proglasio se novim carem. Neron, kojeg je napustila i vlastita dvorska straža, u strahu za život je zbrisao u vilu prijatelja, oslobođenika Faonta, smještenu nekoliko kilometara od grada. Ondje, skriven sa svoja četiri vjerna pratioca, prima vijest da ga je Senat proglasio neprijateljem rimskoga naroda i osudio na smrt batinanjem. Prestravljen, razmišljao je o tome da se baci u Tiber ali nije imao hrabrosti za to. Kad je čuo da se približavaju konjanici, znao je da je igri došao kraj. Jednog od svojih pratioca, osobnog tajnika Epafrodita, natjerao je da mu oduzme život. Dok ga je ovaj ubijao, Neron je navodno izgovorio čuvene posljednje riječi: “Qualis artifex pereo!” odnosno, u slobodnom prijevodu, “Kakav umjetnik umire!”.
7. Nakon Neronove smrti, izbila je ogorčena borba za prijestolje. Novi car Galba nije vladao ni sedam mjeseci prije nego što je ubijen, a sljedeće godine su, jedan za drugim, svrgnuta čak tri cara.
Piše: Lucija Kapural
