Biti obožavateljem neke zvijezde danas i u pedesetim godinama prošlog stoljeća nije bilo isto. Kao prvo danas je toliko “zvijezda i zvjezdica” da nema više masovne unifikacije u smislu imitiranja kao što je to bilo u vrijeme Presleya gdje su gotovo svi mladići oponašali svog idola. Uz to danas više ne morate mrdnuti iz udobnosti svog doma da bi sa slavnim osobama ostvarili određeni vizualni kontakt. Dakle u vrijeme kada se događa današnja priča, a to su 50-te godine prošlog stoljeća puno je toga bilo drugačije.
Tinejdžerice koje su otišle u kino
Barbara (15) i Patricia Grimes (13) rođene su tijekom ranih 40-ih godina prošlog stoljeća na metropolitanskom području Chicaga u Sjedinjenim Državama u obitelji s većim brojem djece. Iako se rijetko kada braća i sestre slažu ove dvije sestre su bile, kažu, nerazdvojne. Obje su obožavale Elvisa Presley. Na dan nestanka 28. prosinca 1956. svoj su dom napustile u večernjim satima kako bi pogledale Presleyev novi film “Love me tender”. No ovo nije bilo prvi puta da ga gledaju, i prema nekim navodima do tada su ga gledale barem deset puta.
Niz dojava
Kuća obitelji Grimes je bila udaljena od kina nešto malo više od dva kilometra. Kako su djevojčice išle u kino i iz kina autobusom majka je očekivala da će doći kući u ponoć jer su gledale dvije iste kino predstave koje su išle jedna za drugom. Kada se djevojčice nisu pojavile do ponoći majka Loretta Grimes je poslala svoju drugu djecu, također tinejdžere, da odu pred djevojčice na autobusnu stanicu. Djeca su na stanici čekala i dočekala čak tri autobusa iz smjera kina, no niti u jednom od njih nije bilo sestara. Nakon toga obitelj je kontaktirala policiju. Bio je to početak jedne od najvećih potraga koje su ikada poduzete na području Chicaga. Djevojčice su viđene tijekom prve predstave, kao i uoči druge dok su čekale u redu za kupnju poslastica. O njihovom kretanju nakon što je javnost obaviještena o nestanku sestara, policija je dobila niz dojava, a prema jednoj su djevojčice bile viđene kako ulaze u auto mladića koji je nalikovao na slavnog pjevača i glumca. No ovo nalikovanje uzmite s rezervom i više se odnosi na to da je on njegovao stil sličan Elvisovom kao uostalom brojni drugi mladići, što nije previše sužavalo opseg istrage.
Patolozi koji se nisu mogli oko puno toga usuglasiti
Vijest o nestanku obožavateljica Elvisa Presleya stigla je i do samog pjevača koji je, također, poslao radijsku i televizijsku poruku djevojčicama da se vrate kući. No potraga je loše završila nešto manje od mjesec dana od nestanka sestara. Naime, dana 22. siječnja 1957. Leonard Prescott koji je vozio kamiončić, vidio je njihova tijela nedaleko ceste na području Willow Springsa. Činilo se da je tijela netko jednostavno izbacio iz automobila u prolazu. Tijela su im bila gola i prekrivena ozljedama, a otac djevojčica je kasnije potvrdio njihov identitet. Nekoliko patologa je pregledalo tijela i zapravo se nisu mogli usuglasiti oko uzroka i vremena smrti. Bilo je jasno da su tijela prije izbacivanja bila oprana. Barbara je sigurno silovana dok za Patriciju to nije pouzdano rečeno. Prema mišljenju dijela patologa umrle su od pothlađivanja, a prema drugima su bile pretučene na smrt. Ono što je bilo očito da je Barbara zadobila više udaraca od mlađe djevojčice možda kako bi pokušala zaštititi Patriciju. Isto tako prema mišljenju dijela patologa obje su umrle vrlo brzo nakon otmice u roku od nekoliko sati, a prema drugim nekoliko dana kasnije. Prema sadržaju želuca jasno je da su im poslastice iz kina bile zadnje što su jele, zbog čeg se njihova smrt smješta vrlo brzo nakon otmice. Pretpostavlja se da su tijela ovdje ležala duže vrijeme, no bilo ih je teško za vidjeti kako zbog snijega, tako i zbog činjenice da su se ona mogla uočiti samo iz povišenog položaja.
Nekoliko osumnjičenih
U slučaju je bilo nekoliko osumnjičenih. Jedan od njih je bio dvadeset i jednogodišnji Edward Bennie Bedwell koji je slovio kao problematična osoba. On je prvo priznao ubojstvo, a kasnije ga zanijekao. Navodno ga je policija prisilila na priznanje, ali sama priča koju je dao nije se podudarala s nalazima patologa. Prema njegovoj priči djevojčice su s njim i njegovim prijateljem konzumirale alkohol i zapravo bile žive nekoliko tjedana. Toksikološki nalaz je pokazao da djevojčice nisu bile pod utjecajem droge ni alkohola, a neovisno o neslaganjima patologa o vremenu smrti, zasigurno su bile vrlo brzo ubijene po nestanku. Među osumnjičenima je bio tinejdžer May Fleig (17) koji je priznao ubojstvo na poligrafu, no kako je kao maloljetnik bio protuzakonito stavljen na ovaj detektor laži morao je biti pušten. Poslije je zbog ubojstva završio u zatvoru, ali nije ponovno propitivan zbog slučaja ubijenih sestara.
Majka djevojčica je nekoliko mjeseci nakon ubojstva primila poziv u kojem joj je vrlo specifičan muški glas rekao jednu pojedinost o specifičnom položaju nožnih prstiju ubijene mlađe kćeri, a što je podatak koji nije nikada pušten u javnost, i pokazuje da je s druge strane doista bio ubojica. Loretta Grimes je do kraja života tvrdila da bi glas ovog čovjeka prepoznala u bilo kojem trenutku.
Jedan umirovljeni detektiv
Umirovljeni policajac iz Chicaga Raymond Johnson odlučio je nakon završetka detektivske karijere napisati knjigu o zaboravljenim slučajevima. Tako je naišao na ovaj slučaj, i počeo je istraživati cijelu priču. On je došao do zaključka da je djevojčice možda ubio Charles Leroy Melquist. Leroy Melquist je ubio tinejdžericu Bonnie Leigh Scott (15) 1958. godine. U njenom ubojstvu postoje određene sličnosti s ubojstvom sestara Grimes. Ona je bila dobi kao i Barbara, te je također silovana, a tijelo joj je bilo golo i bačeno uz cestu, no nekih 15 kilometara dalje od mjesta gdje su nađena tijela ranije ubijenih djevojčica. Razlika je bila u tome što je njezina glava bila dekapitirana. Još je jedan čimbenik išao u prilog Leroyu kao ubojici, a to je činjenica da je Loretta Grimes primila novi telefonski poziv nakon što se dogodilo ubojstvo tinejdžerice Bonnie. U njemu se ubojica pohvalio da je počinio još jedno “savršeno ubojstvo” koje nikada neće biti otkriveno. No umirovljeni detektiv svoje tvrdnje nije mogao potvrditi niti opovrći jer je Leroy Melquist umro u zatvoru u kojem je služio doživotnu kaznu 2010. godine.
U ovom trenutku moguće je da je slučaj dobio svoj epilog, no je li tome doista tako nema potvrde. Sigurno je samo da je ubojica bio prilično arogantan u svojim stavovima o “savršenom ubojstvu” i ukoliko je ovdje doista riječ o Leroyu Melquistu onda je njegova bahatost bila bez pokrića.
Piše: Sonja Kirchhoffer
