Više od dva stoljeća nakon Mozartova odlaska njegova je smrt i dalje misterij. Wolfgang Amadeus Mozart umro je nakon kratke, ali teške bolesti. Bilo mu je tada samo 35 godina, a umro je 5. prosinca 1791. u Beču. U službenoj dokumentaciji kao uzrok smrti je navedena akutna milijarna groznica, koja je danas poznata pod imenom milijarna tuberkuloza. Kako nad njegovim tijelom nije provedena obdukcija vrlo brzo su se počele javljati dileme od čega je Mozart umro. Sam je Mozart vjerovao da je otrovan i za to je sumnjičio svog dugogodišnjeg i otvorenog suparnika, dvorskog skladatelja cara Josipa II., Antonia Salieria.
Dugačak spisak osumnjičenih
Nedugo prije smrti, svoje je sumnje izložio supruzi Constanzi. Smatrao je da je otrovan Aqua Tofanom odnosno sporo djelujućim otrovom baziranom na arsenu. Otrov je bezbojan i nema okusa i mirisa, a bio je popularan u Mozartovo vrijeme. Lista mogućih počinitelja je poduža. Tako su se na spisku potencijalnih trovača našli uz dvorskog skladatelja Antonia Salieria, i Constanza ( Mozartova supruga), masoni, njegovi učenici Sussmayer i Hofdemel, kao i drugi. Naime, Antonio Salieri je prepoznao vrhunski Mozartov talent te je bio s pravom ljubomoran jer je u dubini duše znao da ga ovaj nadmašuje svojim sposobnostima i kreativnošću.
Salierievo iznenadno priznanje
Zanimljivo je da je Salieri, mnogo godina kasnije, neočekivano priznao prilikom pokušaja samoubojstva 1823. godine, da stoji iza Mozartove smrti. Mozart je pokopan u javnoj grobnici, tako da je danas točna lokacija njegovo tijela nepoznata zbog čega mu ostatke nije moguće podvrgnuti analizi koja bi uz pomoć suvremene tehnologije jednom za svagda riješila postojeće dileme.
Kontradikcije
Unatoč indicijama, pa čak i otvorenom priznanju njegova ubojstva od strane Salieria, većina povjesničara smatra da je slavni skladatelj umro prirodnom smrću, a kao njegove moguće bolesti navode reumatsku groznicu, zatajenje bubrega i upalu pluća. S druge strane istraživanja muzikologa Olivera Hahna i Claudije Maurer Zencke na Mozartovoj ostavštini, otkrila su velike količine arsena, primjerice u rukopisu njegove opere “Čarobna frula”, na kojoj je Mozart radio pred kraj svog života. Upravo je arsen ključni sastojak, ranije spomenute, Aqua Tofane.
Potreba daljnjih muzikoloških i medicinskih istraživanja
Njegov genijalan talent koji ga čini jednim od najboljih skladatelja svih vremena, udružen s misterioznom smrću nepresušan je izvor za daljnje muzikološke, ali i medicinske studije.
Piše: Sonja Kirchhoffer
