Odvjetnik William Herndon iz Springfielda u američkoj saveznoj državi Illinois bio je Lincolnov partner u odvjetničkom uredu, a koji je ujedno napisao predsjednikovu biografiju. U njoj je pribilježio da je ovaj 16. američki predsjednik bio prilično osjetljiv i da je u skladu s tim vodio računa o osjećajima drugih. Ta je osobina dolazila posebno do izražaja kada su u pitanju bila djeca i životinje. O Lincolnu se dosta govori i piše, no rijetko kada se spominje njegov strastveni hobi.
Stižu Tabby i Dixie
Kada su u jednom intervju pitali njegovu suprugu Mary Todd o muževljevim hobijima, ona je samo kratko rekla: “Mačke”. Iz ove kratkoće reklo bi se da nije bila oduševljena njegovim hobijem. Lincoln se smatra prvim predsjednikom koji je u Bijeloj kući držao mačke. No povjesničar Andrew Hager bi vas ispravio i rekao da ste u krivu jer su prve mačke u Bijeloj kući bile bezimene, a tu su se našle kako bi riješile probleme s glodavcima. Na početku svog mandata Lincoln je dobio na dar od državnog tajnika Williama Sewarda dvije mačkice, Tabby i Dixie. Bilo je to u kolovozu 1861.
Supruga koja prigovara
Navodno su bile toliko razmažene da su tijekom službenih večera znale jesti za stolom odnosno da budemo precizniji na stolu. Ni ovo nije dobro sjedalo njegovoj supruzi koja mu je zbog tog prigovarala. Lincolnov prijatelj Caleb Carman je naveo da je predsjednik znao po pola sata u komadu razgovarati sa svojim mačkama. Kada je bio ljutit znao je hvaliti svoje mačke kako su pametnije od cijelog njegovog kabineta, osobito mačkicu Dixie.
Što se dogodilo s mačkama?
O njegovom hobiju nalazimo svjedočanstvo i u pismu koje je Mary napisala Lincolnu tijekom posjeta svom ocu i maćehi u Kentuckyju. U njemu je navela da mu se sin Edward počeo baviti njegovim hobijem, a pri tome je mislila na hranjenje mačaka lutalica. Nakon atentata na predsjednika 1865. godine ne znamo što se dogodilo s njegovim mačkama, jesu li ostavljene ili su ostale s ostatkom obitelji.
Odgovor smo potražili na stranicama Predsjedničkog muzeja kućnih ljubimaca. Međutim oni kažu da nije sačuvana dokumentacija o njihovoj sudbini, i da bi je i oni voljeli znati. Ono što se može zaključiti da je Lincolnov mandat bio težak, a ako tome dodamo da je bolovao od depresije onda su mu životinje bile izvor opuštanja i radosti, te je u njima nalazio balans u stresnoj svakodnevici, a tko bi mu zamjerio – osim njegove žene, naravno.
Piše: Sonja Kirchhoffer
