Odvjetnik William Herndon iz Springfielda u američkoj saveznoj državi Illinois, bio je Lincolnov partner u odvjetničkom uredu, a ujedno i pisac predsjednikove biografije. U njoj je pribilježio da je ovaj 16. američki predsjednik bio prilično osjetljive prirode i da je u skladu s tim vodio računa o osjećajima drugih.
Ta je osobina dolazila posebno do izražaja kada su u pitanju bila djeca i životinje. O Lincolnu se dosta govori i piše, no rijetko kada se spominju njegove zanimacije.
Stižu Tabby i Dixie
Kada su u jednom intervju novinari pitali Abrahamovu suprugu Mary Todd o muževljevim hobijima, ona je samo kratko rekla: “Mačke”. Iz ove kratkoće reklo bi se da nije bila oduševljena njegovim hobijem. Lincoln se smatra prvim predsjednikom koji je u Bijeloj kući držao mačke. No povjesničar Andrew Hager bi vas ispravio i rekao da ste u krivu jer su prve mačke u Bijeloj kući bile bezimene, a tu su se našle kako bi riješile prvotne probleme s glodavcima.
No, u vrijeme Lincolnova mandata u rezidenciju su stilge prve službene ljubimice, koje je predsjendik dobio na dar od državnog tajnika Williama Sewarda. Bile su to Tabby i Dixie, a u Bijelu kuću su stigle u kolovozu 1861.
Supruga koja prigovara
Navodno su bile toliko razmažene da su tijekom službenih večera znale jesti za stolom, odnosno da budemo precizniji na stolu. Ni ovo nije dobro sjedalo njegovoj supruzi koja mu je zbog tog prigovarala. Lincolnov prijatelj Caleb Carman je naveo da je predsjednik znao po pola sata u komadu razgovarati sa svojim mačkama. Kada je bio ljutit znao je hvaliti svoje mačke kako su pametnije od cijelog njegovog kabineta, osobito mačkicu Dixie.
O njegovoj sklonosti mačkama nalazimo svjedočanstvo i u pismu koje je Mary napisala Lincolnu tijekom posjeta svom ocu i maćehi u Kentuckyju. U njemu je navela da mu se sin Edward počeo baviti njegovim hobijem, a pri tome je mislila na hranjenje mačaka lutalica. Nakon atentata na predsjednika 1865. godine ne znamo što se dogodilo s prvim mačkama, jesu li ostavljene ili su ostale s ostatkom obitelji. Sudeći prema osjećaju zapostavljenosti Mary Lincoln nismo sigurni kakva ih je sudbina snašla.
Odgovor smo potražili na stranicama Predsjedničkog muzeja kućnih ljubimaca. Međutim oni navode da se nije sačuvana dokumentacija o njihovoj sudbini, i da ona i njih živo zanima. Lincolnov mandat je bio težak, a ako tome dodamo da je bolovao od depresije onda su mu životinje bile izvor opuštanja i radosti, te je u njima nalazio balans u stresnoj svakodnevici, a tko bi mu zamjerio – osim njegove žene, naravno.
Piše: Sonja Kirchhoffer
