Djeca su, kao najranjiviji dio populacije, često žrtve trgovine ljudima i sličnim prljavim rabotama. Tako prema statistikama u Sjedinjenim Državama svakih 40 sekundi nestane jedno dijete. Prema američkom Nacionalnom kriminalističkom informacijskom centru (NCIC) svake godine nestane nešto malo manje od pola milijuna djece. Danas ćemo pisati o slučaju nestale djevojčice, koja je prema svemu sudeći još pet godina nakon nestanka bila na životu. Što se točno i kako dogodilo, pročitajte u tekstu kojega smo danas za vas pripremili.
Iznenadni nestanak
Glavna junakinja ove tragične priče je Anthonette Christine Cayedito rođena 1976. u mjestu Gallup u američkoj saveznoj državi Novi Meksiko. Nakon rastave roditelja djevojčica je živjela sa svoje dvije sestre i majkom. Ljudi iz njezine okoline su Anthonette opisivali kao bistro i zrelo dijete koje je posjedovalo izuzetnu dozu empatije. Uobičajen život djevojčice naprasno je prekinut tijekom ranih jutarnji sati 6. travnja 1986. godini. U tom trenutku djevojčica još nije napunila ni deset godina. Večer uoči djevojčičinog nestanka njezina je majka Penny odlučila izaći s prijateljicama, pa je angažirala dadilju kako bi pazila na djevojčice. Kada se vratila kući oko ponoći prema nekim navodima djevojčice su spavale, a prema nekim majka je dugo u noć razgovarala s Anthonette. Ujutro oko 7 sati djeca su trebala ići na vjeronauk zbog čega ih je majka krenula buditi, no Anthonette nije bilo.
Čekanje policije
Majka je krenula u potragu, a prvo što je primijetila bila su nezaključana ulazna vrata i i isto tako otvorena vanjska vrata s mrežom. Uskoro je započela potraga u koju se uključilo cijelo susjedstvo. Nakon što potraga nije urodila plodom majka je nazvala policiju, no policija se ogradila od trenutnog angažmana naglašavajući da je djevojčica tek nestala i da je potrebno određeno vrijeme da bi se prijavila u sustav nestalih osoba. Kada je kasnije započela istraga jedna od sestara je odmah izjavila da je netko kucao na vrata i da je Anthonette otišla provjeriti tko je na vratima, zbog čega se slučaj počeo tretirati kao otmica. Jedna od susjeda je obavijestila policiju da je vidjela smeđi kamion ispred kuće u 6 i 30 sati ujutro, ali to nije bilo ništa neobično.
Slučaj u limbu godinu dana
Tako je slučaj zaglavio u limbu, sve dok godinu dana kasnije služba 911 nije primila uznemirujući poziv. Dječji glasić na telefonu se predstavio kao Anthonette Cayedito, pri čemu je djevojčica kao svoju lokaciju navela Albuquerque, najveći grad američke savezne države Novi Meksiko. No, kada je upitana gdje je u tom gradu djevojčica nije stigla odgovoriti, a u pozadini se čuo ljutit muški glas koji joj je rekao: “Tko ti je rekao da možeš koristi telefon!”, nakon toga se začuo prestravljen vrisak i veza je prekinuta. Kako je poziv bio kratak i trajao je manje od 40 sekundi, policija nije uspjela identificirati lokaciju poziva. Majka je preslušala poziv i samo potvrdila da je to doista glas njezine kćeri. Ono što je u cijeloj priči bilo čudno je to što je djevojčica rekla da je u Albuquerqueu, a da je bila doista tamo poziv na broj 911 bi bio spojen s tamošnjom službom, a ne u Gallupu što znači da djevojčica nije točno znala gdje se nalazi, a čini se da nije bila daleko od svog doma.
Neobičan poziv u pomoć
Pet godina nakon nestanka 1991. u restoranu u Carson Cityju u Nevadi, je viđen jedan ne baš uredan par s tinejdžericom koja je nastojala privući pozornost konobarice – ispuštanjem vilice na pod. Svaki put kada bi konobarica djevojčici vratila vilicu u ruku, ona bi ju čvrsto stegnula. Nakon što je par s djevojčicom napustio restoran ispod tanjura je našla poruku ispisanu na salvetu, a na kojoj je pisalo: “Pomozite mi i zovite policiju!”. Kasnije je u policiji konobarica utvrdila da između tinejdžerice i nestale djevojčice Anthonette ima sličnosti.
Neuvjerljiva priča najmlađe sestre
Iste 1991. godine najmlađa sestra je iznijela nadopunjenu priču o otmici svoje sestre. Navodno je zajedno s Anthonette tog kobnog jutra krenula prema vratima na koja je netko zakucao. Kada je sestra zapitala tko je, glas s druge strane vrata je rekao da je “ujak Joe”, a kako se majčin brat nazivao Joe pomislila je da je u pitanju njezin ujak i otvorila mu vrata. Nakon toga su, navodno, dva muškarca otela njezinu sestru koja je vrištala i otimala se, ali su je oni svejedno uspjeli ubaciti u smeđi kombi. Ova priča samo je unijela dodatno nepovjerenje policije prema majci jer je teško za povjerovati da bi se tako malo dijete nakon tako uznemirujućeg prizora vratilo u krevet i o tome šutjelo idućih pet godina. Kada su policajci djevojčicu pitali zašto je to prešutjela, rekla je neuvjerljivo da je mislila da joj policija neće vjerovati. Policija je ispitala tada i njihovog rođaka kojega su nazivali imenom Joe, no on je imao alibi.
Sumnje u majčinu upetljanost
Postoji mogućnost da je majka Penny o toj noći znala više nego što je rekla. Sumnjivo je što nije prošla tzv. detektor laži, što dodatno budi sumnje u upetljanost majke u nestanak kćeri. Neuobičajeno je i to što je Penny nedugo nakon nestanka kćeri kupila skupocjeni automobil. No kako je Penny umrla 1999. godine svoju je tajnu kakva god bila odnijela u grob. Policija danas vjeruje da je mlađa sestra lagala. Ako je oteta djevojčica doista vrištala i borila se na ulici netko bi čuo što se vani događa.
Postoje razne teorije o tome što se dogodilo, moguće da je to bila posljedica upletenosti obitelji u trgovinu drogom ili da je prodana u seksualno roblje… I dok FBI misli da je taj slučaj gotov odnosno da je djevojčica danas mrtva, policija u Gallupu se još uvijek nada nekom novom tragu.
Piše: Sonja Kirchhoffer
