Dana 20. srpnja 1969. Neil Armstrong i Buzz Aldrin su u sklopu misije Apollo 11 sletjeli na lokaciju nazvanu More tišine na Mjesecu. Bilo je to prvo slijetanje na Mjesec s ljudskom posadom. Treći astronaut Michael Collins je za to vrijeme kružio oko Mjeseca u zapovjednom modulu Columbia.
Armstrong i Aldrin su iz svog lunarnog modula izašli 21. srpnja, a na Mjesecu su proveli gotovo cijeli dan. U tom razdoblju su morali jesti. Ukoliko Vas zanima što se prvo ovdje jelo, zavirite u naš današnji članak.
Prvi obrok na Mjesecu
Ovaj je poduhvat Armstrong sažeo u jednoj često citiranoj rečenici kao: “Mali korak za čovjeka, a ogroman skok za čovječanstvo”. Iako ste već puno toga čuli o slijetanju na Mjesec vjerojatno niste znali što se tog dana na Mjesecu jelo. Naravno, nije bilo šampanjca za tu prigodu, ali je bilo, kažu, slanine. Nakon slijetanja na Mjesec prvi obrok koji su Aldrin i Armstrong pojeli bio je doručak.
Ovaj je doručak uključivo četiri kockice slanine, tri šećerna kolačića, breskvu, sok od ananasa i grejpa, kao i kavu. Prema piscu James R. Hansenu koji je napisao knjigu First Man: The Life of Neil Armstrong taj je obrok bio ukusan. No, prema NASA-i okusi hrane su različiti i ono što je nekom fino drugom ne mora biti.
Prehrana astronauta danas zdravija od one na Zemlji
Za potrebe svemirskog programa razvijena je tehnika dehidriranja hrane smrzavanjem, a koja se lako može pripremiti za jelo dodavanjem tople ili hladne vode. Hrana se za svemirske misije pakira u hermetički zatvorenu ambalažu. Takvu je hranu lakše transportirati, a ona čuva svoju hranjivost i okus, te se ne kvari.
U međuvremenu se meni astronauta prilično promijenio te u svemirskim obrocima više nema slanine. Na njihovu prehranu se sada budno pazi pa se danas članovi svemirskih misija zdravije hrane nego mi obični smrtnici na Zemlji, no 1969. godine tome nije bilo tako.
Piše: Sonja Kirchhoffer
