Naklon do poda – čovjeku koji je odbio salutirati Hitleru!

Pozdrav Sieg heil znači “Živjela pobjeda” , i bio je obavezan za sve njemačke građane od početka 30-ih godina 20. stoljeća. U konkretnom obliku se primjenjivao kod javnih događanja, a pokazivao je lojalnosti Führeru, stranci i državi. Nepridržavanje ovog pravila koje je dobilo status zakona, moglo je dovesti do gubitka slobode. Čovjek s fotografije zvao se August Friedrich Landmesser, i bio je običan radnik u njemačkom brodogradilištu u Hamburgu. Proslavio se zahvaljujući svojoj hrabrosti i odlučnosti da sasvim otvoreno iskaže prezir prema nacistima, što je vidljivo, između ostalog, u njegovom odbijanju da prigodno pozdravi u nacističkoj maniri porinuće njemačkog broda za obuku Horst Wessel 1936. godine. Umjesto toga zadržao je prkosan stav prekriženih ruku usred mnoštva koje je salutiralo.

Ljubav u sjeni rasnih zakona

August je ušao u nacističku stranku već 1931. godine, vjerojatno iz oportunističkih razloga, kako to već biva u politici u kojoj svatko pa i onaj mali čovjek pokušava uzeti za sebe svoj dio kolača. Vrijeme u kojem je on ušao u stranku je ono u kojem još nije bilo najjasnije tko su nacisti i koja je njihova politika. U stranku je ušao 1931., ali je iz nje izbačen 1935., kada su doneseni rasni zakoni u Nürnbergu. Upravo su oni onemogućili sklapanje braka između Augusta i Irme Eckler, a zbog čega su im se djeca rodila u izvanbračnoj zajednici. Zabrinuti za svoju budućnost pokušali su zajedno sa starijom kćeri Ingrid prebjeći u Dansku, ali neuspješno. August je tada optužen za kaljanje rasne čistoće, no izvukao se, barem privremeno, pravdajući se da ni on ni supruga nisu znali da je ona potpuna Židovka. Njihova ljubav u sjeni rasnih zakona bila je na piku nacističkih vlastodržaca. August je ponovno uhapšen 1938., a uhićena je Irma te odvedena u zatvor u visokom stupnju trudnoće. U zatvoru je rodila drugu kćer Irenu. Odatle je selila iz jednog logora u drugi, pa je neko vrijeme bila i u zloglasnom Ravensbrücku da bi kasnije, vjerojatno tijekom 1942. bila likvidirana zajedno s tisućama drugih ljudi u tzv. centru za eutanaziju u Bernburgu. Naime, ona je uspjela poslati nekoliko pisama iz zarobljeništva kući, a njena su pisma prestala stizati 1942.

Jedinica 999

Starija kći je živjela s bakom dok je Irena završila nakon rođenja u udomiteljskoj obitelji. Obje djevojčice su preživjele zahvaljujući činjenici da im je otac bio Nijemac. August je iz logora izašao tri godine nakon zatvaranja (1941.), nakon čega je radio razne poslove sve do 1944. kada je prisilno mobiliziran. Bio je unovačen u kažnjeničku jedinicu, koja je imala zloglasnu oznaku 999, kako bi se odmah znalo da je riječ o ljudskom potrošnom materijalu. Ovaj je jedinica bila sastavljen od ljudi koji su unaprijed bili osuđeni za otpis. Stradao je sa svojim sudrugovima prilikom povlačenja njemačkih postrojbi iz Grčke prema sjeveru. Ubijen je od partizana i pretpostavlja se pokopan u nekoj od masovnih grobnica u blizini Stona na poluotoku Pelješcu. Postao je poznat zahvaljujući jednoj od svojih kćeri koja ga je 1991. identificirala na ovdje predstavljenoj fotografiji.


Brod koji je 1936. porinut, a čijem je porinuću prisustvovao August još je uvijek u službi, samo američkoj te je premenovan u Eagle. August je bio osamljeni muškarac koji se hrabro uhvatio u koštac s nepravdom onog vremena, no nije imao izgleda. U osnovi svojim postupcima zaslužio je naš naklon do poda jer nije vodio računa koliko će živjeti već kako, odbijajući poslušno živjeti prema novo proglašenim zakonima njemačke države.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari