Najveći skandal u sportskoj povijesti: Od olimpijskog trona do zatvorske ćelije

Samo onaj tko je stajao na vrhu može znati kakav je osjećaj kad s njega padneš u bezdan. Ili, slučaju Marion Jones, kakav je osjećaj kad preko noći prijeđeš put od atletske legende do jedne od najvećih prevarantica u sportskoj povijesti.

Žena koja je svojedobno bila personifikacija “Kraljice sportova” rođena je 1975. godine u Los Angelesu. Djetinjstvo joj nije bilo osobito sretno: roditelji su se razveli kad je imala pet godina, a djevojčica je pripala majci. Ova se ubrzo preudala, za čovjeka koji je pastorku obasipao pažnjom. Premda puno dobrote, njegovo srce nije bilo zdravo. Umro je od infarkta nekoliko dana prije Marionina trinaestog rođendana. Djevojčica je danima plakala, a iz depresije ju je izvukao polubrat. Mladić, koji se uspješno bavio trčanjem i košarkom, nagovorio ju je da se i sama okuša u sportu, kako bi izbacila crne misli iz glave.

Upalilo je! Marion postaje srednjoškolska košarkaška zvijezda, što joj je osiguralo punu stipendiju za Sveučilište Sjeverne Karoline. Tijekom studija, košarkaški teren zamijenila je atletskom stazom, postižući već tada senzacionalne rezultate.

Godine 1997., na Svjetskom prvenstvu u Ateni, Marionin talent eksplodirao je u punom sjaju. Osvojila je dvije zlatne medalje, u sprintu na sto metara te u štafetnoj utrci 4×100 metara. Dvije godine kasnije, sa Svjetskog prvenstva u Sevilli, ponovno se vratila s dvije medalje, broncom u skoku udalj i zlatom u sprintu na sto metara.

Sportski uspjeh pratio je onaj ljubavni – uplovila je u bračnu luku s bacačem kugle Cottrellom J. Hunterom. Supružnici su se pripremali za Olimpijske igre u Sidneyu, uoči kojih Marion izjavljuje: “Bez lažne skromnosti, reći ću vam da pucam na pet zlatnih medalja”. Te slavne 2000. godine, uistinu je osvojila pet medalja, mada “samo” tri zlatne.


Dok je u pobjedničkom zanosu davala intervjue, tamni oblak već se nadvijao nad njenom glavom. Kad je tvrtka “BALCO” došla pod istragu zbog prodaje nedozvoljenih stimulativnih sredstava, brojni sportaši koji su koristili njene proizvode bili su prisiljeni otići na dopinšku kontrolu. Pričalo se da Trevor Graham, Hunterov i Marionin trener, distribuira anaboličke steroide svojim štićenicima, što je pobudilo sumnje u legitimnost njihovih rezultata.

Unatoč spekulacijama, analiza Marionine krvi nije pokazala tragove steroida. Njen muž nije bio te sreće: bio je pozitivan na čak četiri nedozvoljene supstancije. Premda je Marion stala na suprugovu stranu, skandal je temeljito uzdrmao njihov brak. Nedugo nakon što se na Svjetskom prvenstvu u Edmontonu 2001. godine okitila s tri zlata, predala je papire za razvod.

Osjećaj lojalnosti nije bio jača strana bivšega joj bračnog druga. Nadajući se blažoj kazni, istražiteljima je pod zakletvom ispričao da si je Marion u nekoliko navrata ubrizgavala steroide u trbuh u olimpijskom selu u Sidneyu. Optužbe, međutim, nije mogao dokazati.

Razočarana Marion utjehu je pronašla u zagrljaju sprintera Tima Montgomeryja, s kojim je ubrzo dobila sina. Povijest se ponovila: muž broj dva također je “pao” na dopinškoj kontroli, nakon čega mu je trajno zabranjeno natjecanje u atletici.

Ime Marion Jones još jednom se pojavilo u istrazi, ali dokaza protiv nje, po običaju, nije bilo. Godine 2007. udala se za Obadelea Thompsona, sprintera s Barbadosa. Nakon što im je rođen sin, napokon je odlučila ispričati istinu.

U šokantnome televizijskom obraćanju javnosti, priznala je da je godinama uzimala nedozvoljene steroide, kao i to da je lagala tijekom prethodnih ispitivanja. “S dubokim osjećajem srama, stojim pred vama i priznajem da sam izdala vaše povjerenje. Iznevjerila sam svoju zemlju i iznevjerila sam samu sebe”, riječi su koje je izgovorila gutajući suze. “Odlučila sam priznati zbog djece, jer ih ne želim odgajati u laži”.

Reakcija Međunarodna olimpijskog odbora bila je hitra: brisani su svi Marionini rezultati od 2000. godine nadalje a medalje, uključujući pet olimpijskih, su joj oduzete. Zbog krivokletstva koje je počinila pred istražnom porotom, osuđena je na šest mjeseci zatvora.

Piše: Lucija Kapural

Komentari