Žene su oduvijek naginjale raznim kozmetičkim tretmanima kako bi izgledale što ljepše. Tako su, kažu, žene iz bolje stojećih društvenih krugova u 17. st. u oči stavljale kapljice dobivene iz velebilja (Atropa belladonna) ne bili povećale zjenice jer je navodno muškarcima takav pogled bio privlačan.
Vrijeme bez mogućnosti razvoda
U vrijeme dok su razvodi bili nemoguća misija jedna je žena odlučila to iskoristiti i pretvoriti u unosan biznis. Znala je da će imati velik broj klijentica i da posao kao takav ne može propasti. Muškarci i žene u eri dogovorenih brakova nisu imali puno puno izbora s tim da je žena bila u lošijoj poziciji jer je bila u vlasti svog muža. Ona je u bračnoj zajednici bila ta koja je morala trpjeti fizičko i verbalno nasilje, kao i muževljeve afere.
Uputstva za “kozmetiku” posebne namijene
Guilua Tofana tijekom 17. st. patentirala je otrov koji je prodavala kao poseban kozmetički preparat za žene, ali namijenjenih njihovim muževima. Žene koje bi kupile Tofanin “kozmetički pripravak” dobile bi i posebne upute za njegovu upotrebu. Kako ovaj otrov nije imao ni boje, ni mirisa ni okusa mogao se bez problema staviti u hranu ili piće. Simptomi trovanja su bili promjenjivi i nisu na prvi pogled djelovali naročito opasno. Otrov se davao u više doza. Nakon prve doze otrov bi prouzrokovao stanje koje je nalikovalo na prehladu. Stanje bi se pogoršavalo sa svakom novom dozom. Tako bi se tijekom vremena pojavili i teži simptomi poput povraćanja, dijareje, dehidracije i bolova u želucu. Zadnja četvrta doza je bila smrtonosna. Zbog postupnog napredovanja simptoma okolina bi stekla dojam da je čovjek umro od bolesti. Otrov se u tom razdoblju nije nikako mogao pronaći u krvotoku. Giulijin pripravak je nazvan Aqua Tofana, a sastojao se od arsena, olova i velebilja.
Otrov u bočici ili pudrijeri
Prodavala ga je u dvije verzije, u bočici za kozmetiku ili u prahu u pudrijeri. Samo nekoliko kapi moglo je ubiti osobu bez vidljiva traga, a smatra se da je tijekom svoje duge karijere Tofana sudjelovala u ubojstvu čak 600 muževa. Posao je dugo godina cvjetao, a s Giuliom je radila njezina kćer Girolama Spera i tri suradnice. Sve je išlo dobro dok jedna neodlučna žena mučena grižnjom savjesti nije mužu rekla nakon što mu je servirala otrov u obroku da ga ipak ne pojede. U tom je trenutku započela istraga koja je otkrila pravu prirodu Tofanina posla. Zbilo se to 1659. godine. Nitko ne zna kako je ova trovačica izgledala, nije sačuvan niti jedan njezin portret, ali prema pričama kažu da je bila izuzetno lijepa.
Mogućnost držanja otrova na vidnom mjestu
Ono što je bilo dobro za trovačice je to što su otrov mogle neprimjetno držati na vidnom mjestu na svojim komodama s drugom kozmetikom, tako da nitko ne bi posumnjao da bi se među ženskim kremicama mogao kriti ubojiti otrov. Tofana je upozorena nakon priznanja neodlučne žene da će uskoro biti uhićena, pa je navodno prvo pobjegla u crkvu i zatražila utočište koje joj je odobreno. No kada se Rimom proširio glas da je zatrovala vodu u cijelom gradu došlo je do žestokih napada na crkvu, a ona je predana papinskim vlastima koje su je podvrgnule strahovitom mučenju. Na kraju je likvidirana, kao i njezina kći i njihove tri suradnice. Uhićene su tada i brojne klijentice od kojih su neke ostatak života provele u zatvoru, a neke su ubijene.
Kći žene koju je zlostavljao muž ?
Giulia Tofana danas se smatra jednom o najsmrtonosnijih žena u povijesti. Navodno je njezina majka ubila oca zlostavljača, što ju je i navelo da se počne baviti ovim poslom.
Iako su razvodi brakova danas svakodnevica još uvijek postoje zemlje u kojima je on teško provediv poput Filipina.
Piše: Sonja Kirchhoffer
