Najveća trovačica svih vremena: Guilia Tofana stvorila liniju smrtonosne “kozmetike”  namijenjene muževima

Žene su oduvijek naginjale raznim kozmetičkim tretmane kako bi izgledale što ljepše, danas smo u eri plastičnih operacija zahvaljujući kojima žene počinju sve više nalikovati jedne na drugu, razlika je samo u tome jesu li posjetile dobrog “plastičara” ili ne. Naravno, govorim o svijetu koji si takvo što može priuštiti. No, žene iz bolje stojećih društvenih krugova uvijek su tražile rješenja kako bi izgledale što ljepše, tako su u 17. st. u oči stavljale kapljice dobivene iz velebilja (Atropa belladonna) ne bili povećale zjenice jer je navodno muškarcima takav pogled bio privlačan.

Vrijeme bez mogućnosti razvoda

U vrijeme dok su razvodi bili nemoguća misija jedna je žena odlučila to iskoristiti i pretvoriti u unosan biznis te omogućiti onima koje to žele da se riješe svojih muževa na što neprimjetniji način. U vrijeme dogovorenih brakova u kojem nije bilo puno izbora ni za mušku ni žensku stranu, žena je uvijek lošije prolazila jer je bila u vlasti svog muža. Tako je u takvoj bračnoj zajednici morala trpjeti fizičko i verbalno nasilje, kao i muževljeve afere.

Uputstva za “kozmetiku” posebne namijene 


Guilua Tofana tijekom 17. st. patentirala je otrov koji je prodavala kao poseban kozmetički preparat za žene koje se žele riješiti svojih muževa. Žene koje bi kupile njezin “kozmetički pripravak” dobile bi posebne upute za njegovu upotrebu. Kako otrov nije imao ni boje, mirisa ni okusa mogao se bez problema staviti u hranu ili piće. Simptomi trovanja su bili promjenjivi i nisu na prvi pogled djelovali naročito opasno. Otrov se davao u više doza. Nakon prve doze otrov bi prouzrokovao stanje koje je nalikovalo na prehladu. Stanje bi se  pogoršavalo sa svakom novom dozom. Tako bi se tijekom vremena pojavili i teži simptomi poput povraćanja, dijareje, dehidracije i bolova u želucu. Zadnja četvrta tura otrova je bila smrtonosna. Zbog postupnog napredovanja simptoma okolina bi stekla dojam da je čovjek umro od bolesti. Otrov se u tom razdoblju nije nikako mogao pronaći u krvotoku. Giulijin otrov je nazvan Aqua Tofana, a sastojao se od arsena, olova i velebilja.

Otrov u bočici ili pudrijeri

Prodavala ga je u dvije verzije, u bočici za kozmetiku ili u prahu u pudrijeri. Samo nekoliko kapi moglo je ubiti bez traga, a smatra se da je tijekom svoje duge karijere Giulia sudjelovala u ubojstvu čak 600 muževa. Posao je dugo godina cvjetao, a s Giuliom je radila njezina kćer Girolama Spera i tri suradnice. Sve je išlo dobro dok jedna neodlučna žena mučena grižnjom savjesti nije mužu priznala nakon što mu je servirala otrov u juhi da je ipak ne pojede, nakon čega je započela istraga koja je vlasti dovela do trovačice. Zbilo se to 1659. godine. Nitko ne zna kako je Giulia izgledala, nije sačuvan niti jedan njezin portret, ali prema pričama kažu da je bila izuzetno lijepa.

Mogućnost držanja otrova na vidnom mjestu

Ono što je bilo dobro za trovačice muževa je to što su otrov mogle neprimjetno držati na vidnom mjestu na svojim komodama s drugom kozmetikom, tako da nitko ne bi posumnjao da bi se tu mogao krio otrov. Giulia je upozorena, nakon iskaza žene koja se u zadnjem trenutku predomislila u svom naumu, na uhićenje, pa je navodno prvo pobjegla u crkvu tražeći utočište, koje joj je odobreno, no onda se Rimom proširio glas da je zatrovala vodu u cijelom gradu zbog čega je došlo do napada na crkvu, a ona je predana papinskim vlastima koje su je podvrgnule strahovito mučenju. Na kraju je likvidirana, kao i njezina kći i njihove tri suradnice. Uhićene su tada i brojne klijentice od kojih su neke ostatak života provele u zatvoru ili su pak ubijene.

Kći žene koju je zlostavljao muž ?

Giulia Tofana danas se smatra jednom o najsmrtonosnijih žena u povijesti. Navodno je Giulijina majka ubila oca zlostavljača, što ju je i navelo da se počne baviti ovim poslom. Teško je vjerovati da je na pragu 21. st. rastava braka još uvijek vrlo teško izvediva u nekim zemljama poput Filipina.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari