“Najskuplja” smrt Prvoga svjetskog rata: Genijalni znanstvenik poginuo je na Galipolju, pokošen turskim metkom

Fotografija: Science History Institute

Na europskoj strani Dardanela, morskog prolaza između Europe i Male Azije, smjestio se poluotok Galipolje (na turskom jeziku Gelibolu). Zbog iznimno važnog strateškog položaja na poveznici Sredozemnog i Crnog mora, bio je poprište jednog od najvažnijih i najkrvavijih oružanih sukoba Prvoga svjetskog rata. Do današnjeg dana, Galipoljska bitka, koja se vodila od 25. travnja 1915. do 6. siječnja 1916. godine, ostala je sinonimom za klaonicu.

Njena kopnena faza započela je toga 25. travnja, rano zorom. Snage Antante pokušale su kroz Dardanele napasti Istanbul, prijestolnicu neprijateljskoga Osmanskog Carstva. Isprva su, mornaričkim napadom, pokušale osigurati prolaz ratnih brodova kroz Dardanele no, zbog žestokoga osmanskog otpora, donesena je odluka o kopnenoj invaziji Galipolja.

U planiranju kampanje glavnu je riječ imao Winston Churchill, tada prvi lord Admiraliteta, odnosno britanski ministar mornarice. Njegova misija bila je izuzetno važna: osvajanjem poluotoka, Saveznici bi sebi omogućili pristup Carigradu, s konačnim ciljem njegovog zauzimanja, čime bi se iz daljnjeg toka rata izbacilo Osmansko Carstvo te ponovno otvorila ruta za opskrbu Rusije. Unatoč pomnom planiranju, pothvat je doživio kolosalan neuspjeh, a Churchillu je donio najteži poraz u vojnoj karijeri – bio je prisiljen odstupiti s položaja.

Valja naglasiti da su snage Antante mahom sačinjavale trupe Britanskog Carstva izvan Engleske – Irske, Australije i Novog Zelanda. Činili su ih mahom dobrovoljci i neredovna vojska, što se ranije smatralo jednim od glavnih razloga katastrofalnog poraza Saveznika. Danas se, međutim, smatra da razlog propasti invazije leži u nizu grešaka koje su načinili zapovjednici operacije. Za Australce i Novozelađane, Galipolje danas predstavlja simbol velikog i nepotrebnog stradanja, te se u tim zemljama 25. travnja svake godine obilježava ANZAC Day, spomen na žrtve Galipolja. Za neupućene, riječ je o akronimu od Australian and New Zealand Army Corps (Australski i novozelandski armijski korpus).

Jedan od najpoznatijih sudionika ove bitke bio je engleski fizičar Henry Moseley. Genijalni znanstvenik, koji je eksperimentalno dokazao jednostavnu vezu između emisijskoga rendgenskog spektra elementa i njegova atomskog broja, u Prvi svjetski rat otišao je kao dobrovoljac. Obitelj i prijatelji pokušali su ga odgovoriti od tog nauma, no Moseley je smatrao da je to njegova patriotska dužnost. Posljednja stanica njegova životnog puta bilo je Galipolje. Ondje je, u dvadeset sedmoj godini, pokošen turskim metkom. Zbog Moseleyeve smrti, britanskim znanstvenicima je nedugo potom zabranjeno da se prijavljuju u vojsku. “S obzirom na ono što je ovaj čovjek još mnogao postići, ovo je jedna od ‘najskupljih’ smrti u čitavom ratu”, komentirao je američki pisac Isaac Asimov.


Piše: Lucija Kapural

 

Komentari