Adele, u to vrijeme punašnu crvenokosu Londončanku, svijet je prvi put upoznao na nastupu u emisiji “X Factor”. Unatoč hvalospjevima žirija, pobjeda joj je za dlaku izmaknula: s devedesetak kilograma žive vage, odjevena poput britanske usidjelica iz pedesetih, djevojka bila je sušta suprotnost u minice utegnutim, seksepilnim mršavicama kakve obično trijumfiraju na natjecanjima tog tipa… Ali njen glas, snažan, bogat, pun, a opet nevjerojatno nježan i osjećajan, nitko nije zaboravio. Upravo taj glas lansirao ju je u zvjezdanu orbitu, da bi se s vremenom dokazala kao punokrvna kantautorica i multiinstrumentalistica. Nabijene emocijama, njene pjesme progovaraju o ljubavnoj čežnji i boli zbog slomljenog srca. “Ova žena može stati bok uz bok s divama soul glazbe, poput Ette James i Elle Fitzgerald. Nošene Adeleinim jedinstvenim baršunastim glasom, te će vam pjesme rastopiti srce… Pod uvjetom da ga imate”, napisao je jedan glazbeni kritičar. Da se ne radi o neosnovanom panegiriku, svjedoče priznanja koje je Adele primila – njen regal krasi preko stotinu prestižnih diskografskih nagrada, uključujući petnaest “Grammyja”, a ondje se našao i jedan “Oscar” (dobila ga je pjesmu “Skyfall”, napisanu za istoimeni film o Jamesu Bondu). Uz to, s preko 170 milijuna prodanih albuma, jedna je od najkomercijalnijih glazbenica u povijesti, a 2013. joj je dodijeljen “Red Britanskog Carstva”, viteško odlikovanje Britanske monarhije za promicanje znanosti, umjetnosti, kulture i humanitani rad. Donosimo uzbudljivu životnu priču pop ikone!
Otac na službenom putu
Kad je londonska tinejdžerica Penny Adkins upoznala nekoliko godina starijeg Marka Evansa, naočitog Velšanina koji je frcao samopouzdanjem i pušio cigarete bez filtera, za nju više nije postojao nijedan drugi. Produkt njihove strasti na svijet je stigao jednoga maglovita, tipičnoga londonskog jutra 1988. godine, kad je sedamnaestogodišnja Penny na svijet donijela krupnu i zdravu djevojčicu koju je nazvala Adele Laurie Blue Adkins. Suočen s očinskom odgovornošću, Mark je odmaglio u vidu lastinog repa, a na Pennyna nejaka pleća pao je teret samohranog roditeljstva.
Stvari nisu izgledale obećavajuće. Bez prebijene pare, diplome i podrške okoline, Penny je morala prihvaćati kojekakve fizičke poslove kako bi prehranila dijete. Imala je, međutim, nešto drugo: nevjerojatnu odlučnost, snalažljivost i prodornost. Umjetnički nadarena, počela se baviti preuređenjem starog namještaja, što je s vremenom preraslo u prilično unosan biznis. Neumorna žena uz to je vikendima održavala kreativne radionice za djecu i odrasle. “Zahvaljujući njenoj požrtvovnosti, ništa mi nije nedostajalo”, priča Adele. “Premda me tata napustio kao bebu, o njemu nikad nije izgovorila nijednu ružnu riječ; naprotiv, govorila bi mi da me on jako voli ali da, eto, zbog obaveza nema vremena za mene. Tu i tamo bi nas posjetio i donio mi kakvu čokoladicu, ali je za mene uvijek bio stranac. Nakon što je ostao bez posla, ogrezao je u alkoholizam, pa smo u potpunosti izgubili kontakt kad sam bila tinejdžerica”.
Susjeda, divno pjevate!
Glazbom je postala opsjednuta već kao četverogodišnjakinja. “Pokušavala sam oponašati popularne pjevačice, ali i pjevače. Stalno sam nešto pjevušila, mrmljala, recitirala”, prisjeća se, dodajući kako je često nastupala pred majčinim prijateljicama. “Mama mi je sašila povez za oko sa šarenim šljokicama, kako bih izgledala poput slavne Gabrielle. U stvarnosti, izgledala sam kao bucmasti gusar”, našalila se.
Kad je navršila jedanaest godina, preselila se s majkom u južni dio Londona, West Norwood (taj je dio grada kasnije bio inspiracija za njenu prvu pjesmu “Hometown Glory”, koju je napisala kao šesnaestogodišnjakinja). Počela je slušati R&B glazbu, to jest izvođače poput Aaliyah, Destiny’s Child i Mary J. Blige. Jedan od ključnih trenutaka u njenom životu, kaže, bio je odlazak na londonski koncert pjevačice Pink: “Nikad ranije nisam bila u prostoriji s nekim tko tako dobro pjeva uživo. Osjećala sam se kao da ulazim u tunel, a njen me glas pogodio poput snažnog vjetra. Nedugo nakon toga prvi sam put imala pravi mikrofon u ruci. Tada sam bila sto posto sigurna da se želim baviti glazbom”.
U glazbenom razvoju pomogla joj je susjeda Shingai Shoniwa, pjevačica britanskog sastava “The Noisettes”. “Danima sam kroz zid slušala kako pjeva, a potom sam skupila hrabrost i pozvonila joj na vrata. Objasnila sam joj da želim krenuti njenim stopama, a ona me uzela pod svoje. Naučila me svirati gitaru, a njen nevjerojatan talent inspirirao me da pišem vlastite pjesme, a ne samo da kopiram druge”, ispričala je.
Bucmasta verzija Johnnyja Casha
Adele je pohađala lokalnu osnovnu školu. Ocjene joj, priznaje, nisu bile blistave, a lektiru je osobito mrzila. “Ne služi mi na čast, ali mislim da je zadnja knjiga koju sam pročitala od korica do korica bila Matilda Roalda Dahla. Imala sam sedam godina kad sam je dovršila i nije mi se osobito svidjela”, iskrena je. Paralelno je pohađala glazbenu školu, ali ni ondje nije bila osobito sretna. “Učitelji su me mučili i ucjenjivali. Željela sam pjevati, a oni su me tjerali da sviram klarinet. To je bio uvjet da uđem u školski zbor. Kad sam shvatila da pjevam samo na školskom igralištu, odlučila sam napustiti tu školu”.
Na majčin nagovor, upisala je prestižnu “The BRIT School for Performing Arts & Technology”, koju je svojedobno pohađala legendarna Amy Winehouse. U to vrijeme izgledala je poput buntovnice. “Odijevala sam se isključivo u crno i izgledala kao ženska, bucmasta verzija Johnnyja Casha. I nokte sam lakirala u crno. Nosila sam fluorescentne mrtvačke glave, velike križeve, pseću ogrlicu, a ponekad i zastrašujuće maske, poput članova heavy-metal sastava ‘Slipknot’. Ali, takvu sam glazbu oduvijek smatrala bezveznom i lošom. Cijela ta parada imala je jednu svrhu: željela sam da drugi misle kako sam cool… A kod kuće sam se igrala lutkama i slušala Destiny’s Child”, ispričala je.
Kako bi “potaknula” pjevačku karijeru, Adele je, na nagovor prijatelja, otvorila profil na internetskoj stranici “MySpace”. Tamo je stavljala snimke svojih pjesama i tražila komentare. Do 2004. godine postala je popularna internetska pjevačica, a samo dvije godine kasnije pružila joj se prilika da dokaže talent. Nekoliko dana nakon mature, nazvali su je producenti diskografske kuće “XL Recordings” i ponudili joj ugovor za snimanje albuma.
Poziv Ricka Rubina
Nakon dugih i iscrpljujućih pregovora, Adele je 2008. napokon ušla u studio. Imala je tada devetnaest godina, pa je svoj prvijenac nazvala jednostavno “19”. Album je ostvario četverostruku platinastu nakladu u Velikoj Britaniji i dvostruku platinastu nakladu u SAD-u, dirljiva balada “Chasing Pavements” mjesecima nije silazila s prvog mjesta na top listama, a u Adeleinim punašnim rukama završila su dva “Grammyja” – za najbolju novu izvođačicu i najbolji ženski pop vokal.
Dok je preuzimala prestižne nagrade, izgledala je zbunjeno, gotovo izbezumljeno. “Nikad nisam bila jedna od popularnih djevojaka, ljudi su me ignorirali ili otvoreno podbadali. A sada, doslovce preko noći, mase su oduševljeno uzvikivale moje ime. Činilo mi se kao da ću se svaki trenutak probuditi i shvatiti da ležim u svome krevetu, okružena snovima koji se nikad neće ostvariti i praznim vrećicama čipsa”, iskrena je.
Dvije godine kasnije, osjećaj nestvarnosti ponovno ju je preplavio. “Baš sam bila počela tonuti u san, kad mi je zazvonio telefon. Onako živčana i krmeljava, dreknula sam u slušalicu: ‘Tko smeta?’. Kad sam shvatila da je na drugom kraju žice Rick Rubin, legendarni američki producent koji je radio s megazvijezdama poput Johnnyja Casha, ‘Metallice’, ‘Red Hot Chili Peppersa’ i ‘Beastie Boysa’, odsjekle su mi se noge”, sjeća se. Premda Rubin nikad nije bio ljubitelj britanske pop-glazbe, oduševile su ga pjesme i osebujan glas mlade djevojke. Pala je ponuda koja se ne odbija: producirat će njen album! “Već iduće jutro sjela sam u avion i otišla u njegov studio u Malibuu. Tamo sam srela studijske glazbenike čija su imena ispisana na albumima milijunskih naklada. Bilo je ludo”, prisjeća se. S Rubinom se našla na jednakoj valnoj duljini: “Oboma nam je stalo samo do glazbe, a slava i priznanja su sporedna stvar. Uz to, imamo vrlo sličan umjetnički senzibilitet, pa je suradnja bila pravi užitak. Sa druge strane, razlikujemo se po karakteru. On je šutljivi, smireni Amerikanac, a ja glasna, histerična britanska luđakinja. Morao me smirivati, a ja sam u njegovu svakodnevicu unijela dosta nemira. Međutim, oboje smo bili vrlo zadovoljni finalnim proizvodom, albumom ’21’, mojim miljenikom”.
U “Guinnessovoj knjizi rekorda”
Itekako su imali razloga za trljanje ruku. Prvi singl, “Rolling in the Deep” zasjeo je na vrhove top ljestvica, kako u Americi tako u Europi, a Adele je postala najprodavanija britanska pjevačica u povijesti digitalne ere, zasluživši mjesto u Guinnessovoj knjizi rekorda. Sljedeća pjesma, “Someone Like You”, također je bila broj jedan diljem svijeta. Uz to, mlada Britanka postala je prva izvođačica kojoj je, nakon “Beatlesa” davne 1964. godine, uspjelo imati dva singla i dva albuma među prvih pet najboljih – u istom tjednu!
Bio je to tek početak velikih uspjeha. Album je certificiran platinastom nakladom šesnaest puta u Velikoj Britaniji, dok se u SAD-u nalazio na vrhu ljestvica duže nego ijedan album od 1985., dosegnuvši dijamantnu nakladu. Nadalje, na dodjeli Grammyja 2012. godine, na kojoj se pojavila samo nekoliko dana nakon operacije glasnica, Adele je trijumfirala s čak šest nagrada, uključujući onu za najbolji album. Toliko kipića u jednoj noći ranije je uspjela osvojiti jedino Beyoncé, njen veliki glazbeni uzor! Nakon dodjele, u backstageu ju je presrela pjevačica i glumica Jennifer Hudson. Čestitala joj je, da bi potom, ničim izazvana, dala “prijateljski” savjet o mršavljenju.
Nažalost, to nije bio jedini neugodan komentar na račun Adeleinog izgleda. Modni mag Karl Lagerfeld je, primjerice, zgroženo komentirao kako njegove kreacije nisu namijenjene “korpulentnim i zapuštenim ženama” poput nje. Nedugo prije smrti, na pjevačicu je “očešala jezik” i botoksirana komičarka Joan Rivers, ustvrdivši kako se pjesma “Rolling in the Deep” zapravo trebala zvati “Rolling in the Fried Chicken” (“Valjanje u prženoj piletini”). Adele je na zlobne komentare samo odmahnula rukom: “Ne znam zbog čega se ljudi ne mogu pomiriti s činjenicom da nisam tanka kao šakorski rep. Moje obline nisu produkt genetske nesreće, nego hedonizma. Uostalom, moja glazba nije za gledanje nego za slušanje”. Armija vjernih obožavatelja dala joj je za pravo – senzacionalne uspjehe postigla je i albumima “25” i “30”, a ugledni časopis “Ronning Stone” uvrstio ju je na sam vrh liste najvećih pjevača 21. stoljeća.
Povratak kraljice
Poslovne uspjehe pratili su oni emotivni. Četrnaest godina stariji Simon Konecki, bivši investicijski bankar koji je napustio svijet financija kako bi se bavio humanitarnim radom, osvojio je Adeleino srce. Upoznali su se 2011. godine, na nekom domjenku u Londonu, a deset mjeseci kasnije pjevačica mu je rodila sina Angela. Nedugo nakon toga, Adele se odlučila povući iz javnosti i posvetiti odgoju djeteta.
Nakon tri godine diskografske šutnje, na scenu se vraća već spomenutim albumom “25”, koji je iznjedrio uspješnicu “Hello”. Pao je još jedan rekord – spot za tu pjesmu u prva dvadeset četiri sata je na YouTubeu pogledan – 28 milijuna puta! Adele je time zasjenila dotadašnju rekorderku Taylor Swift, čiji je spot za pjesmu Bad Blood vidjelo “samo” dvadeset milijuna ljudi u jednom danu. “Povratnica” je ispričala medijima da je, onako uz put, ostala bez dva najveća poroka, psovanja i cigareta. Na vlastitu žalost, ubrzo će ostati bez još nečeg… Odnosno nekog.
Svoju ljubav s Koneckim ozakonila je 2018., a fotografije s vjenčanja doimale su se bajkovitima. Javnost, a i Adeleini prijatelji, bili su stoga nemalo šokirani kad je par, iste te godine, objavio da se rastaje. Razvod je finaliziran 2021. godine, a o razlozima ljubavnog kraha pjevačica nije htjela pričati. Adele, koja je u međuvremenu “stesala” liniju, zadnje dvije godine hoda sa sportskim agentom Richom Paulom, a oboje su se istaknuli u humanitarnom radu.
Piše: Lucija Kapural
