Najozloglašeniji ratni zločinac u Nizozemskoj: Čudovište Pieter Nicolas Menten

Ne znamo jeste li primijetili da kada se govori o lovu na ratne zločince da je on velikim dijelom usmjeren na one s istoka Europe. Razlog je u tome što su Židovi sa Zapada najvećim dijelom deportirani na Istok i zbog toga stanovništvo Zapada nije sudjelovalo u tolikom broju u samom provođenju genocida za razliku od onih s Istoka. No, da ima izuzetaka pokazuje slučaj o kojem ćemo danas pisati.

Strastveni kolekcionar

Pieter Nicolas Menten jedan je od rijetkih primjera ratnih zločinaca s područja zapadne Europe. On je bio bogati poslovi čovjek koji je surađujući s nacistima postao još bogatiji, a tijekom rata je razvio još i strast prema umjetninama. Put do bogate kolekcije otvorila mu je upravo suradnja s nacistima. Prije Drugog svjetskog rata počeo je poslovati u Poljskoj, gdje je imao bogato imanje sa šumama. Nacistima se pridružio u pokolju onih koji su se dokopali njegova imanja i tamošnjeg bogatstva, a pri tome su stradali i mnogi drugi.

Smaknuća s čašom viskija i cigarom


Kada su Sovjeti stigli u istočnu Galiciju gdje je Menten imao svoje imanje ono mu je oduzeto, a on je završio u zatvoru. Nakon što se uspio izvući iz zatvora otišao je za Krakov gdje je ostao kako bi vratio izgubljeno bogatstvo. Dobri odnosi s nacistima bazirali su se na tome da je već prije rata radio kao njihov špijun pa je sada dobio i položaj službenog prevoditelja i upravitelja židovskih umjetnina. Iako nije znao puno o umjetnosti, znao je izabrati ljude koji su imali znanje i iskustvo koje je iskoristio za formiranje vlastite vrijedne zbirke. Sudjelovao je u ubojstvu profesora s Lavovskog sveučilišta i krađi njihove imovine, a za osobnu zadovoljštinu je sudjelovao u pokolju stanovnika sela Podhoroce i sela Urycz u blizini, kao i obližnjih sela Dovgea, i Kropovnyka. Svjedoci kažu da je sjedio u naslonjaču s čašom viskija i cigaretom u rukama i izdavao naredbe. U tim je likvidacima stradalo nekoliko stotina osoba što Židova, a što nežidova. Njegov je motiv ovdje bila osveta poslovnom partneru i bivšem susjedu Isaacu Pistineru, ali i drugima s kojima se našao u sukobu. Nakon rata uhićen je kada su ga prepoznali pripadnici nizozemskog pokreta otpora. No, tijekom tog prvog suđenja osuđen je samo zato što je radio kao prevodilac za naciste. Osuđen je na smiješnu zatvorsku kaznu od osam mjeseci. Razloge takvog fijaska sudskog procesa treba tažiti u metodama kojima se služio Menten, a to su metode zastrašivanja i prijetnji onima koji bi ga se usudili i krivo pogledati.

Novo suđenje

Nakon tog prvog suđenja živio je gotovo dva desetljeća mirno sa svojom suprugom u velikoj vili s četrdeset soba kraj Amsterdama. Nakon što je objavljen njegov intervju o kolekciji umjetničkih djela i aukciji koja je trebala uslijediti, a sve to kako bi se povećao interes za prodaju, došlo je do opsežne istrage njegove prošlosti. Najveći doprinos u toj istrazi dao je nizozemski židovski novinar Hans Knoop, koji je od ovog bogatog ratnog zločinca dobio višestruke prijetnje smrću. Na poticaj Knoopa Sovjeti počinju iskopavati masovne grobnice na području sela Podhoroce i okolnih sela  sredinom sedamdesetih godina 20. stoljeća, što je dovelo do otvaranja novog procesa. Kako je Menten imao dosta veza obaviješten je da će uskoro biti uhićen te je pod okriljem noći pobjegao sa suprugom u Švicarsku. Kasnije je pronađen, a Švicarska se našla u neugodnoj poziciji zbog svih zlodjela za koje se optuživao Menten. Švicarska ga je odlučila predati Nizozemskoj. Suđeno mu je u Amsterdamu 1977. pod optužbom da je sudjelovao u masakru stanovnika nekoliko poljskih sela, koja sada pripadaju Ukrajini. Međutim, osuđen je zbog zločina počinjenih samo u jednom selu. Više desetaka svjedoka potvrdilo je Mentenovu umiješanost u likvidacije u ovim selima, što ga je “spremilo” u zatvor na 10 godina. U vrijeme suđenja je na njegovu vilu bačena bomba u kojoj je stradao velik broj židovskih umjetnina. Bacio ju je bivši zatvorenik iz Dachaua. Zbog dobrog vladanja Menten je pušten iz zatvora nakon 6 godina, a po izlasku je želio otići na svoje imanje u Irsku, što mu je zabranjeno te je ostao u Nizozemskoj gdje je i umro u domu mu za starije osobe u svojoj 88-oj godini.

Ovo je suđenje pokazalo da se i Nizozemska može svrstati u tzv. klub sporih demokracija nesklonih adekvatnom kažnjavanju ratnih zločinaca.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari