Na vrhuncu heroinskog delirija, odjeven u olinjali obredni grimizno-crni ogrtač, visoko je podignuo pijetla koji se otimao i prerezao mu grkljan zlatnim bodežom. Krv životinje šikljala je okolo prljavog oltara, a nedugo nakon što se posljednja kap prolila u usta sljedbenika, zamračena soba unajmljene vile u mirnom sicilijanskog gradiću Celafu pretvorila se u poprište nezamislivog bluda i razvrata. Pred očima djece odvijale su se ekstremne narkomanske orgije gdje ni sodomija niti prostitutke nisu bili rijetkost. Granice psihe individue pomicale su se svakom novom seansom kako bi se um širio do konačne spoznaje, a sve se događalo onako kako je zamislio i naredio Aleister Crowley, ekscentrični mistik koji je nakon niza skandala u svojoj školi magije dvadesetih godina prošlog stoljeća proglašen “najopakijim čovjekom na svijetu”. Svoj je hram ovaj okultist, pjesnik, astrolog i ovisnik o seksu prozvao Opatijom Theleme gdje su ritualna magija i joga, kao i vođenje dnevnika napretka, bile jedine zadaće sljedbenika 45-godišnjeg maga koji je bio na vrhuncu svoje moći i slave. Zauzvrat, njegovi predani učenici dobili su čast živjeti životom u kojemu nema zakona slijedeći svoju slobodnu volju. Barem je tako Crowley doživljavao “raj” u kojemu je tretiran kao božanstvo.
Opscena poema
“U potpunosti posvećujem sebe Velikom djelu. Radit ću za zlo. Ubiti svoje srce. Biti besramna pred svim ljudima. Prostituirat ću svoje tijelo svim stvorenjima koje to traže”, rečenice su pronađene u dnevniku mlade žene Leah Hirshig, Crowleyeve prve ljubavnice koja se u Opatiji često sukobljavala s njegovom drugom priležnicom. Leah je bila njegova “grimizna žena”, opjevana u mistikovoj opscenoj poemi u kojoj je njezinu vaginu nazvao “vakuum-pumpom”, a da bi zaslužila svoj status jedne je noći morala imati spolni odnos s jarcem, koji je, kako su mnogi tada govorili, simboliziralo sotonu.
Kako je vrijeme odmicalo, zbog ovozemaljskih prepreka, u komuni su se počeli gasiti životi. Kći Poupée koju je Leah dobila s Crowleyem, koji se u “raju” gadno navukao na kokain i heroin, ubrzo je preminula zbog stravičnih higijenskih uvjeta. No, malena djevojčica nije bila jedina. Nova tragedija uskoro je zadesila zajednicu koja je plesala po rubu i odjeknula svijetom.
Jedan od stanara bio je i Raoul Loveday, 23-godišnjak koji je zbog zanesenosti magijom, na Crowleyev poziv, napustio Oxford i sa suprugom preselio na Siciliju. Njegova upornost zadivila je i samog Crowleyja koji je u njega polagao velike nade, no iako je mladić roditeljima pisao da nikad u životu nije bio sretniji, teško je obolio i preminuo. Njegova supruga Betty May, koja nikad u potpunosti nije vjerovala magu, tvrdila je kako je umro nakon što je tijekom rituala morao popiti krv obezglavljene mačke koju je zaposjeo zloduh. Bijesna žena navodno je nakon Lovedayeve smrti pokušala i ubiti samog Crowleyja, no kako nije uspjela, vratila se u Englesku i s pričom odjurila do novinara “Daily Expressa”.
Svijet je tada čuo za notornu Zvijer 666, Crowley je prozvan poremećenim sotonistom i državnim neprijateljem, a opisi njegovih obreda bili su toliko sablasno uznemirujući da se novine nisu usudile objaviti detalje. Vijest o prakticiranju crne magije stigla je i do samog Mussolinija, koji je 1923. godine iz zemlje protjerao Crowleyja i sljedbenike, iako je u međuvremenu otkriveno kako je mladić umro od crijevne infekcije jer je popio kontaminiranu vodu. Lojalna ljubavnica Leah naprosto je odbačena nakon progona, nakon čega se odala prostituciji, a njegovi su učenici do kraja života ostali obilježeni posljedicama onoga što su proživjeli u Celafu.
Zvijer 666
No, Crowleyjev um izvitoperio se godinama prije talijanske utopije, a i dan danas mnogi postavljaju pitanje bi li se za ovoga čovjeka doznalo da ga roditelji, inače članovi sekte braće Plymouth, nisu prisiljavali da čita Bibliju. Kada je imao samo jedanaest godina, otac mu je preminuo od raka, a dječak je počeo odbacivati boga i divljati do te mjere da ga je majka prozvala Zvijer 666, što mu je izuzetno godilo. Mladi Aleister počeo je revoltirano odbacivati sva pravila, a dojmile su ga aktivnosti poput planinarenja, igranja šaha i seksa.
Nevinost je navodno izgubio već sa 14 godina sa spremačicom koju je navabio u krevet svojih roditelja. Zgrožena prizorom, majka je odmah otpustila ženu, a poezija koju je u mladosti pisao bila je toliko eksplicitna i vulgarna da su ga izbacili iz škole. No, kao sin imućnog vlasnika pivovare, lako se upisao na Cambridge, gdje je rasipao obiteljsko bogatstvo na hedonizam i prostitutke do trenutka spoznaje da ga studij engleske književnosti ipak ne zanima koliko područje okultizma.
Nakon brojnih knjiga odlučio je odustati od klasičnog školovanja i stupiti u kontakt s redom “Zlatna zora”, koji ga je očarao “kurikulumom”. U samo dvije godine, uporni Aleister napredovao je do najvišeg ranga, nadjenuvši si znakovito ime Perdurabo, tj. onaj koji je izdržao do kraja. No, bijela magija nije odveć impresionirala vječno nemirnog i znatiželjnog Crowleyja – priželjkivao je iskustva koja do će temelja uzdrmati sve što je do tada naučio, iako još možda za njih ni nije bio u potpunosti spreman.
Ultimativno prosvjetljenje
Godinu dana je proveo tražeći savršenu kuću, izoliranu od pogleda znatiželjnika, u kojoj se odvažio izvesti poprilično zahtjevan ritual egipatskog maga Abra-Melina. Na obali Loch Nessa povukao se u vilu Boleskine, s terasom okrenutom prema sjeveru, koju će moći posuti pijeskom kako bi vidio tragove prizvanih entiteta. Potreban mu je bio mir pošto se šest mjeseci pripremao za invokaciju, u potpunoj samoći i mraku, apstinirajući od alkohola i drugih vrlo mu dragih ovozemaljskih ugoda.
Kako bi stupio u kontakt sa Svetim anđelom čuvarom, koji će mu otkriti znanje i dovesti do ultimativnog prosvjetljenja, prvo je morao prizvati 12 kraljeva pakla i prisiliti ih da se pokore Bogu svjetla. Jednog dana, dok je brisao talismane, najednom je počeo osjećati tamu koja je postala toliko snažna da se gotovo mogla opipati, a ubrzo su na zidovima počele izranjati pa nestajati sjene koje nisu imale lica. Kompleksni ritual kojemu se revno posvetio konačno je stigao do razine kada počinje istinska borba zla i dobra, no neiskusni Crowley učinio je veliku grešku. Na poziv mentora iz “Zlatne zore”, koji mu je naložio da se odmah uputi u Pariz, Crowley ishitreno prekida ritual, iako je vrlo dobro znao da je to zabranjeno. Neki tvrde da je upravo ovim činom sebe u potpunosti otvorio zlu, prokletstvu i propasti.
Glas iz grobnice
No, dugo priželjkivani glas koji će ga odvesti do onoga za čime je tragao obratio mu se nekoliko godina kasnije, tijekom medenog mjeseca sa svojom prvom ženom Rose Kelly. Iako su se vjenčali samo da bi sestra njegovog prijatelja izbjegla dogovoreni brak, dok su 1904. godine boravili u Kairu, mag je učinio sve da impresionira suprugu svojim vještinama, a tri su noći tom prigodom proveli u Kraljevoj odaji Velike piramide.
Mada ih nije spojila ljubav, već Crowleyjeva mržnja spram malograđanskog života, Rose mu je do temelja promijenila život. Već je prve noći u piramidi mlada žena zapala u trans, a njezino se krhko tijelo izvijalo i treslo, dok je nevini pogled ispunila tupa praznina. Jedino što je u tom stanju svijesti progovorila bile su riječi: “Oni te čekaju”, uporno ih ponavljajući. Isti se prizor odvio i iduće noći, a treće je večeri prozborila da ga čeka Horus. Isprva Crowley nije vjerovao u Rosinu nadnaravnu moć. Pomalo iznerviran činjenicom da ona uopće nije poznavala magiju niti egipatske bogove, odlučio je testirati ženu i glas koji ga doziva. Odveo ju je u muzej i zapovjedio da mu pokaže Horusa, a ona je s ulaza počela trčati na drugi kraj prostorije gdje je među gomilom eksponata odmah pronašla kip Ra-Harakhtea.
Treće oko
Crowley se oduševio viđenim, a idućih ga je tjedana Rose pripremila za ritual proljetnog ekvinocija i otkrila da joj se nije obratio Horus, već entitet imena Aiwass, koji se na koncu oglasio u piramidi. Iz najudaljenijeg kutka sobe, do Crowleya je preko lijevog mu ramena počeo dopirati dubok, a istovremeno melodičan i ugodan glas koji mu je tri dana diktirao tri poglavlja Knjige zakona. Tko je točno bio Aiwass, nikada do kraja nije rasvijetljeno. Povezivao ga je s Ludom, Svetim anđelom čuvarom pa i Luciferom, no poruka je uvijek bila ista – čini što te volja i to neka ti bude sav zakon.
Opčinjen novim spoznajama, Crowley postaje uvjeren da je prorok Novog doba i svoja iskustva produbljuje nebrojenim putovanjima diljem svijeta, dok se Rose borila sa sve izraženijim posljedicama rituala, alkoholizmom, kao i gubitkom njihove prve kćeri Lilith, koja joj je umrla u rukama dok je njezin otac s ljubavnicom putovao po Kini. Iako su dobili još jednu kćer, Lolu Zazu, na njoj je proveo ritual Abra-Melina maga u kojem joj je od rođenja htio omogućiti pomoć mističnog anđela čuvara ili po razvoj trećeg oka, par se na koncu razveo jer se Crowley nije mogao nositi sa ženinim alkoholizmom.
Stvaranje kulta
Bijeg od bračnih nevolja Crowley je pronašao u nebrojenim putovanjima, koja su polako ali uspješno topila naslijeđeno bogatstvo. Prijenos svojih okultnih znanja počeo je naplaćivati, a 1907. godine upoznao je novu srodnu dušu. Bio je to mladi pjesnik Victor Neuburg, s kojim se, nakon što se zasitio traumatizirane Rose, upustio u sadomazohističku intimnu vezu koja ga je nadahnula za plodno književno stvaralaštvo u kući Boleskine, gdje su zajedno živjeli. Inspiriran vlastitom moći, Crowley u to doba sa starim mentorom Georgeom Cecilom Jonesom u Londonu osniva okultni red, svojevrsni nasljednik reda “Zlatne zore”, Astrum Argentum.
No, nikad sit znanja i iskustva, u društvu poslušnog Neuburga, Crowley 1909. odlazi na emotivno iscrpljujuće putovanje alžirskom pustinjom, koje je do groba ostavilo traga na obojici. Izolirani od svijeta, pod utjecajem psihoaktivnih supstanci, tumarali su noćima i danima neumoljivo vršeći niz okultnih rituala na temelju enohijskog sustava Johna Deeja. Crowley je kasnije u knjizi opisao da se putem susretao s raznim nebeskim bićima, strašnim a ujedno prekrasnim, koja su komunicirala jezikom simbola.
Krucijalna spoznaja
Onda je, ne tako mirnom invokacijom, jedne noći došao do nove krucijalne spoznaje. Dvojac je na proplanku zazivao boga Pana, čovjeka-jarca, kojeg je Crowley štovao kao đavoljeg boga požude i magije. Uspješnom invokacijom mladi se pjesnik u jednom momentu oplemenio moći ovog božanstva pa pretvorio u divljeg ljubavnika i na koncu sodomizirao svog učitelja u homoseksualnom obredu. Ovo je vjerojatno bio prvi put da je Crowley, a zasigurno i neiskusni Neuburg, izveo magični homoseksualni čin.
Naravno, nije mnogo vremena moralo proći da Crowley ustanovi da je seks u ritualnim obredima bez premca moćno i učinkovito sredstvo za transcendiranje svijesti, što je kasnije kontinuirano prakticirao, dok je Neuburga pak slika Pana proganjala do kraja života. Iako ga je isprva nadahnuo da napiše poeziju po kojoj je i ostao zapamćen, kasnije ga je sjećanje na događaj počelo sve više proganjati i gušiti. I samog Crowleyja čin je privremeno devastirao, šturo ga opisavši znakovitom rečenicom: “Bila je životinja u divljini, ali to nisam bio ja”.
Iako je vodio poprilično aktivan život, Crowley nikad nije zanemario svoje književno stvaralaštvo. Nakon što je početkom 1912. objavio “Knjigu laži”, čije je svako poglavlje napisao za ručkom ili večerom uz pomoć boga Dioniza, našao se u središtu sudskog skandala i sukoba s njemačkim okultistom Theodorom Reussom, koji ga je optužio da je u svom djelu odao tajne poretka Ordo Templi Orientis.
Lažni špijun?
No, začudo, susret dvojice magova opsjednutih seksualnom magijom na koncu je rezultirao prijateljstvom jer je Crowley uvjerio Reussa da su sličnosti slučajne. Povrh svega, ovaj ga je slobodni zidar na ceremoniji u Berlinu imenovao vođom britanske podružnice OTO-a, Mysteria Mystica Maxima, nadjenuvši mu ime Baphomet.
Nakon posjeta Moskvi, gdje je navodno poslan kao špijun, Crowley i njegov mlađahni ljubavnik 1914. sele u Pariz. Ondje su, u vrlo drogiranim stanjima, čak šest tjedana izvodili ritual prizivanja bogova Merkura i Jupitera prozvan “Pariškim radom”. Intenzivan ritual nekako je uspio uništiti ljubav maga i Neuburga, koji se sve više distancirao od učitelja. Na vrhuncu grozne svađe koja je izbila, Crowley je pjesnika čak prokleo i tako je njihovo višegodišnje prisno prijateljstvo okončano pred početak Prvoga svjetskog rata.
Upravo je tada Crowley otputovao u Sjedinjene Američke Države, gdje je navodno djelovao kao špijun britanskih tajnih službi, nakon čega je odselio na Siciliju odakle je protjeran nakon optužbi za crnu magiju. Tada je zapravo započeo njegov slom, a gdje god da se nakon propasti Opatije Theleme pojavio, pratio ga je zao glas.
U borbi s vlastitim demonima ovisnosti, Crowley je godinama lutao svijetom i pisao. Putovao je Francuskom, Njemačkom pa sjevernom Afrikom. Nakon što se pokušao skrasiti u Francuskoj, vlasti su ga ponovno protjerale pa je nastavio lutati Njemačkom i Portugalom. Svugdje nepoželjan, sve goreg zdravstvenog stanja, 1935. je doživio potpuni slom i bankrot.
Ipak, unatoč tužnoj narkomanskoj sudbini koja ga je zadesila, uspješno je završio najveće remek-djelo svog stvaralaštva, tarot špil imena Thoth, uz pomoć feministkinje i slikarice Lady Friedom Harris. Zanimljivo je i da je upravo prvotisak Crowleyjevih karata završio u rukama umjetnika i mistika Vladimira Dodika Trokuta, koji je svojedobno rekao kako da je dobio od jednog člana “Bijelog dugmeta”.
Brojna sljedba
Iako je tijekom života stekao popriličnu slavu, Crowley umire u prosincu 1947. u društvu najvjernijih učenika, pripadnika organizacija A*A i Ordo Templi Orientis. Posljednje riječi koje je izgovorio bile su: “Zbunjen sam”.
Njegovim likom i djelom zbunjeno je ostalo cijelo čovječanstvo. Dok su ga jedni prezirali i teretili za zločin protiv čovječanstva, drugi su mu se divili i štovali ga kao revolucionara. Kultni “Beatlesi” uvrstili su ga na omot “Sgt. Peppersa”, a sam “papa hipi revolucije” Timothy Leary rekao je da “nastavlja Crowleyevo učenje”. Među sljedbenike se ubrajao i David Bowie, a posebno je misteriozna sudbina članova “Led Zeppelina” nakon što je njegovu vilu Boleskin u 60-ima kupio Jimmy Page, koji je ondje izvodio niz amaterskih rituala. Dan danas vjeruje se da je rezultat toga bila “kletva Led Zeppelina”. Bubnjar John Bonham umro je pod bizarnim okolnostima, Page je doživio tešku prometnu nesreću, a Plantu je umro pettogodišnji sin. Nakon toga bend se raspao. Crowley pak, po svemu sudeći, nastavlja živjeti vječno promatrajući nas iz astrala u društvu entiteta koje je upoznao godinama ranije…
Piše: Doris Vučić
