Najmoćniji glazbeni mogul današnjice u djetinjstvu je bio okružen bijedom i nasiljem, a kao dvanaestogodišnjak je pucao u – vlastitog brata!

Jay Z je utjelovljenje američke bajke o uspjehu. Reper, tekstopisac, glazbeni producent, povremeni glumac – sve čega se ovaj čovjek dohvati pretvara se u zlato. Zahvaljujući talentu, lukavstvu i prstohvatu sreće, postao je najmoćniji glazbeni mogul na svijetu -prodao je preko pedeset milijuna albuma, osvojio četrnaest “Grammyja”, osnovao vlastitu diskografsku kuću i modnu liniju a, onako uput, postao je vlasnikom “Brooklyn Netsa”, kluba koji igra u NBA ligi. Samodopadan kakav jest, uspjeh rezimira riječima: “Nisam poslovni čovjek – ja sam posao, čovječe”. Može mu se – procjenjuje se da je “težak” 1.4 milijarde dolara! U životu ne ide loše ni njegovoj supruzi Beyonce, koja mu je rodila troje djece – zanosna pjevačica na računu ima petstotinjak milijuna dolara. Da mu je netko kao dječaku rekao što će sve u životu postići, po svoj bi prilici mislio kako je riječ o okrutnoj šali. Njegova mladost je, naime, podsjećala na horor film.

Ako sam getanin, i ja sam dite!

Pravim imenom Shawn Corey Carter, glazbenik je rođen 1969. godine u New Yorku, kao najmlađe od četvero djece automehaničara Adnesa Reevesa i kućanice Glorije Carter. Budući da su njegovi roditelji živjeli u divljem braku, u matičnu knjigu upisan je pod majčinim prezimenom. Odrastao je u zloglasnom getu Marcy Projects, najsiromašnijoj i najopasnijoj četvrti Brooklyna. Droga se ondje mogla nabaviti na svakom koraku, ovisnici koji obeznanjeni leže u vežama oronulih zgrada bili su svakodnevan prizor, a na fijuk metaka, zvučnu kulisu redovitih okršaja bandi, gotovo nitko ne bi reagirao.

Požrtvovna majka pokušavala je zaštititi djecu od toga surovog svijeta, a isprva joj je to polazilo za rukom. Premda nisu imala igračaka, njena kreativna djeca snalazila su se s onime što bi našla u kućanstvu: djevojčice, Andrea i Michelle, igrale su se lutkama napravljenim od poderanih čarapa, a dječaci, Eric i Shawn, izrađivali su brodiće od starih novina i puštali ih da plivaju u staroj, oguljenoj kadi. Po prirodi bistar i znatiželjan, Shawn je kao osnovnoškolac nizao same petice, a talent za muziku pokazivao je od malih nogu. Pomoću starih lonaca i kuhača stvorio je improvizirani bubnjarski set te izluđivao majku glasnim nabijanjem do duboko u noć. Uz to je bio vješt u slaganju rima, i to “iz glave”, ne koristeći se olovkom i papirom. S kolegama iz razreda, budućim rap zvijezdama Bustom Rhymesom i Notorius B.I.G.-om, nakon nastave se redovito nalazio na klupicama u parku, slušajući glazbu na polovnom kazetofonu na baterije.


Relativna obiteljska stabilnost potrajala je do Shawnove jedanaeste godine. Nekoliko dana nakon dječakova rođendana, pater familias je, slomljen nedaćama i stalnom grajom nemirne djece, odlučio dignuti sidro te se u potpunosti posvetiti omiljenom hobiju, opijanju na tuđi račun. “Kad nas je napustio, čitav moj svijet se srušio. Kakav god bio, tatu sam smatrao osloncem. Bez njega, ostao sam bez osjećaja sigurnosti, a naša obitelj bez redovnih primanja. Majka je bila prisiljena zaposliti se kao kućna pomoćnica. Rintala je kao konj, ali smo s onim što bi zaradila jedva preživljavali. I danas pamtim osjećaj zavijanja u crijevima dok sam navečer ležao u krevetu, kao i odbojni miris kuhanog kupusa za ručak”, prisjeća se.

Ulica bez radosti

Bez sigurne muške ruke koja bi ga vodila kroz život, sve više je vremena provodio na ulici. Osjećaj napuštenosti duboko ga je promijenio. Nekoć ljubazan i veseo dječak, sada je većinu vremena bio bijesan, a odušak je nalazio u čestim, nerijetko krvavim tučnjavama te gađanju praznih limenki iz pištolja koji je nabavio od švercera. S bratom je više-manje prestao razgovarati, budući da je ovaj u međuvremenu ogrezao u ovisnost o heroinu. Kad se jedne večeri vratio iz skitnje, otkrio je da mu je Eric ukrao zlatnu ogrlicu, očev davni dar i jedinu vrijednost koju je posjedovao. Bez sekunde oklijevanja, 12-godišnji dječak je umarširao u sobu četiri godine starijeg brata te uperio pištolj u njega. Kad mu je ovaj priznao da je nakit uzeo kako bi njime platio drogu, hladnokrvno ga je ustrijelio u rame. “Krvi je bilo posvuda. Dok sam stajao iznad brata, koji je vrištao od boli, kroz glavu mi je prolazila misao da sam zauvijek izgubio dušu… Ako nešto takvo uopće postoji”, priča Carter, koji je iz škole, zbog disciplinskih problema, izbačen kao 15-godišnjak, da bi do šesnaeste postao jedan od najpoznatijih dilera cracka u kvartu.

Uz to je izučio džeparenje, provale u dućane, utjerivanje dugova i srodne ulične zanate. “Nisam imao novca, nisam imao cilja… Kad čovjek dodirne dno, snalazi se kako zna i umije”, rekao je. Hrabrost koja je često graničila s ludošću i šakačka vještina donijeli su mu poštovanje među lokalnim bandama. “I prije nego što sam postao zvijezda, bio sam poznat. Na ulici su svi znali moje ime”, prisjeća se. Takva popularnost imala je i negativnu stranu: do dvadesete je preživio tri pokušaja atentata, ali ga je metak svaki put čudom promašio!

Sam svoj gazda

Srećom, pravodobno je shvatio da takav stil života vodi u zatvor ili mrtvačnicu, pa je odlučio kapitalizirati svoj glazbeni talent. Impresioniran mladićevom vještinom slaganja rima i osjećajem za ritam, Big Jaz, reper koji je iza sebe imao diskografski ugovor i ne osobito uspješan album, uzeo ga je pod svoje. Mentor ga je podučio ga plesnim pokretima i ispravnom reperskom “stavu” te ga prijavio na niz tzv. rap duela. Jezičavi Carter iz njih je svaki put izlazio kao pobjednik, praćen mahnitim skandiranjem publike. Na ulicama Brooklyna i danas se prepričava mitski okršaj sa zvijezdom u usponu LL Cool J-em, reperom iz suparničkog klana, kojeg je doslovce “zgazio” okrutnim stihovima: nakon te večeri, jadnik se mjesecima krio u svome unajmljenom sobičku!

Osokoljen trijumfima, zaključio je da mu treba upečatljivije ime za proboj na glazbeni tron. Ono pod kojim će steći slavu, Jay-Z (isprva ga je pisao s crticom, koja se u međuvremenu “izgubila”), ima trostruki korijen: dijelom je riječ o hommageu Big Jazu, dijelom o uspomeni na vlastiti ulični nadimak Jazzy, a dijelom ga je inspirirala stanica podzemne željeznice J/Z, na kojoj je često dilao.

Nakon što je surađivao s Big Daddy Kaneom na njegovom albumu, privukao je pažnju diskografskih moćnika. “Ulični kredibilitet” nije mu pritom smetao, naprotiv: kad se reper Zai pogrdno izrazio o njegovim stihovima, odlučio ga je lišiti dva prednja zuba i arogantnog stava, a već sljedeći dan dobio je dvije unosne ponude.

Nije ih prihvatio – izabrao je drugačiji put. S prijateljima Damonom Dashom i Kareemom Burkeom, s kojima je svojedobno prodavao ukradene CD-e, osnovao je vlastitu diskografsku kuću, “Roc-A-Fella”. Premda su mu svi govorili kako je to rizičan potez, da bi se bilo mudrije “uhljebiti” u uhodanoj kući, tvrdoglavo je slijedio instinkt. Pokazalo se da je bio u pravu: “Reasonable Doubt”, prvijenac iz 1996. na kojem je gostovao školski kolega Notorius B.I.G, prodan je u platinastoj nakladi, a časopis “Rolling Stone” uvrstio ga je na listu 500 najboljih albuma svih vremena! Od tog trenutka, za talentiranog mladića više nije bilo zaustavljanja: nastavio je nizati uspjeh za uspjehom. S obzirom na ono što je stvorio i ono odakle je potekao, valja mu progledati kroz prste za povremene proplamsaje taštine…

Piše: Lucija Kapural

Komentari