Najmlađa žrtva nacističkog Narodnog suda giljotinirana zbog veleizdaje!

Giljotina na kojoj je izvršena Helmuthova likvidacija

Jedan od najvećih zločina od kada je “svijeta i vijeka” je, izuzev onog vezanog uz neplaćanje poreza, izdaja države. Naš glavni protagonist zvao se Helmuth Hübener. Ovaj je mladac rođen u Hamburgu, u mormonskoj obitelji. Tijekom odrastanja u vrijeme uspona nacizma život mu je bio isprepleten s događanjima na koje je presudno utjecala nacistička Njemačka. Nacistička stranka krojila je sve aspekte svakodnevnog života, tako je htio ili ne Helmuth bio njihovim sudionikom. Što se točno dogodilo i kako je jedan mladić postao najmlađom žrtvom nacističkog režima, pročitajte u članku kojega smo danas za vas pripremili.

Kristalna noć kao trenutak odluke

Kao osnovnoškolac Helmuth je bio član izviđača, no kada je nacistička stranka ukinula ovu organizaciju i umjesto nje instalirala Hitlerovu mladež, on je bio prisiljen ući u nju. Bilo je to 1935., no njegovo članstvo trajalo je samo tri godine. Presudan trenutak odluke o izlasku iz ove organizacije bila je Kristalna noć, u kojoj se u noći 9. na 10. studenog 1938. dogodio pogrom Židova. U toj su noći nacisti i njihove pristaše uništavali sinagoge, palili židovsku imovinu i napadali židovsko stanovništvo. On je nemoćno gledao kako se članovi mormonske njemačke crkve pridružuju nacistima, a sve je to na njega djelovalo poražavajuće, i budilo neku vrst inata i otpora.

Kontakt s mladim istomišljenicima


Uskoro je počeo raditi kao pripravnik u socijalnoj administraciji te je shvatio da nije osamljen u svojim razmišljanjima, kao i da je nešto “trulo u nacističkoj državi Njemačkoj”. Oko 1940. stupio je u kontakt s grupom mladih komunista u Hamburgu. Tada je upoznao Rudolfa Wobbea, 16-godišnjeg kalfu bravara, Karla-Heinza Schnibbea, 17-godišnjeg šegrta molera. Nešto kasnije pridružio im se Gerhard Düwer, 17-godišnji administrativni pripravnik. Helmuth je počeo, u međuvremenu, slušati strane rado stanice, tako je na BBC-ijevom programu čuo stvari koje su bile potpuno drugačije od onoga što je tvrdila njemačka ratna propaganda. Odlučio je istinu, koju je čuo, podijeliti sa svojim sugrađanima.

Širenje istine

Uz pomoć spomenute trojice prijatelja napisao je letke koje je pretipkao i raspačavao. U njima su iznošene najnovije vijesti o stanju na bojištima, pri čemu je Helmuth ustvrdio da je netočno da američka vojska nije dovoljno snažna da pruži otpor, a i isto tako je osporavao izvješća o stanju na Istočnom bojištu.

Zlostavljanja

Mjesecima je Helmuth s prijateljima širio letke. U veljački 1942. Helmuthov kolega s posla vidio ga je kako piše tekstove svojih letaka i odmah ga je bez trunke promišljanja prijavo nacističkim vlastima. Nakon toga je Helmuth zajedno sa svojim suradnicima završio u hamburškom Gestapu, a zatim u berlinskom, da bi konačno bio zatvoren u strogi berlinski zatvor Plötzensee, gdje su bili stacionirani politički zatvorenici. Ovaj je zatvor bio poznat po zlostavljanjima, ali i pogubljenjima. Iako je uhićen još 5. veljače 1942., na optuženičkoj klupi našao se mjesecima kasnije, približno u kolovozu. U tom je razdoblju bio izložen mučenju i zastrašivanju zajedno sa svojim prijateljima. Bio je dugo zatočen u samici, bez pokrivača i kreveta.

Tretiran kao odrasla osoba

U vrijeme suđenja imao je samo 17 godina, unatoč tome suđeno mu je kao odrasloj osobi. Kada ga je sudac upitao misli li stvarno da će Njemačka izgubiti rat, upitao je umjesto odgovora: “Zar neće ?!” Na pitanje ima li što reći prije izricanja presude, Helmuth se ponovno suočio sa sucima, izjavivši: “Ja moram umrijeti , a da nisam počinio nikakav zločin. Sada sam ja na redu, a vi ćete tek doći na red.”

Giljotina za kraj

Njegovi prijatelji osuđeni su na kazne u radnim logorima dok je on sam osuđen za urotu i veleizdaju. Smrtna presuda glasila je odsijecanje glave. Stražari su obavijestili Helmutha da je Hitler odbio ublažiti mu kaznu. Konačno je pogubljen 27. listopada 1942. On je najmlađa osoba koju je ikada pogubio Treći Reich, odnosno njegov Narodni sud.

Njegovi prijatelji su kasnije iznijeli pojedinosti o ovom procesu, a u kojem je Helmuth pokazao hrabrost i zrelost rijetku za njegovu dob. Kažu da je preuzeo većinu krivnje na sebe, kako bi svoje suučesnike spasio kazne na koju je sam osuđen.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari