Najjezovitija mjesta na svijetu: Poveglia ili Otok duhova!

Ne znamo vjerujete li u duhove, no ova priča za razliku od mnogih sličnih ima podosta materijala koji navode na razmišljanje. Ukoliko Vas zanima kratka povijest otoka Poveglie, kao i od kada ljudi počinju smatrati ovaj otok ukletim, pročitajte članak koji slijedi.

Jedan od karantenskih otoka

Poveglia je mali otok u Venecijanskoj laguni, koji leži između Lida i Venecije. Taj je otok od 1793. bio karantena za brodove koji su u Mletke dolazili s područja zaraženih kugom i tu su morali ostati do 40 dana. Na otok su dolazili i oboljeli od kuge, ali i drugih zaraznih bolesti iz predostrožnosti jer se pod pritiskom masovne histerije svatko s nekim iole sličnim simptomima smatrao potencijalno opasnim.

Pretjerana brojka

Naravno, ukoliko ste i nezaraženi stigli na otok, to stanje nije moglo dugo potrajati. Kada se zarazite jasno je da je s otoka teško da ćete ikada otići. Smatra se da je od vremena pretvaranja otoka u karantenu otok uklet.  Uz njega se povezuje brojka od čak 160 000 umrlih, što se čini pretjeranim jer je karantena djelovala samo do 1814., što definitivno nije dovoljno dugo vremensko razdoblje za smrt tolikog broja ljudi. Uz to mali otok ne djeluje dovoljno velikim za toliko velik broj ljudi. Do početka 20. st. povremeno se otok i dalje koristi kao karantena. Karantene su se obično na kopnu smještale na periferiji gradova, no kada je bilo moguće preferiralo se radije ovakvo izolirano otočno područje.


Mentalna institucija i liječnik sadist

Godine 1922. ovdje se otvara mentalna institucija koja djeluje do 1968. godine. Po dolasku na otok pacijenti su se počeli žaliti na čudne zvukove, sjene, glasove, što možda i nije čudno s obzirom da je riječ o otoku na kojem je život izgubilo više tisuća duša. No, kako su ovdje svi pacijenti došli zbog mentalnih problema nitko se nije obazirao na ovakve prijave. Na otoku je, kažu priče, radio liječnik sadist koji je na svojim pacijentima rado radio eksperimente pa je tako tražio lijek za nesanicu radeći lobotomije, raznim alatima. Jednog dana je on izvršio suicid skočivši sa zvonika. Navodno su ga progonile duše onih na kojima je neuspješno eksperimentirao. Posjetitelji otoka se kunu da se na otoku može čuti zvonjava, koja se povezuje s poludjelim liječnikom koji je skočio sa zvonika.

Pokušaji iznajmljivanja na dugi vremenski rok

Talijanska vlada, kako se čini, ni sama ne zna što će s otokom pa ga s vremena na vrijeme pokušava iznajmiti na duži vremenski rok preko posredničkih agencija za prodaju i iznajmljivanje nekretnina. Godine 2014. se pojavio zainteresirani klijent koji je želio ovo cijelo područje pretvoriti u luksuzno odmaralište. Talijanska je vlada odlučila dati otok u zakup na 99 godina, tako da otok ostane i dalje u vlasništvu talijanske države, a da se popuni budžet. Otok je stavljen na aukciju i trebao ga je kupiti poduzetnik Luigi Brugnaro za 400 000 funti. Procjenjivalo se da će u otok morati uložiti više od 16 milijuna funti, no od toga koliko je poznato nije bilo ništa.

Priroda “preuzima vlast” na otoku

Povijest Poveglie je, kako je netko svojevremeno zabilježio, “mračna, uznemirujuća i potpuno zastrašujuća”. Na otoku je život izgubilo velik broj ljudi, naravno skeptični smo prema danim brojkama. Čak se i ribari nevoljko upuštaju u ribarenje na ovom dijelu mora jer im se događalo da ulove umjesto ribe ljudske kosti. Sve to stvara neugodan dojam i odbija potencijalne ulagače zbog čega se otok danas sve više udaljava od nas, a sve više približava prirodi koja polako tamo preuzima primat.

Piše: Sonja Kirchhoffer

 

 

Komentari