Najčudnije životinje koje su ikad otkrivene

Zmajevi, gremlini, trolovi, hobiti, vampiri, vukodlaci, demoni, gnomovi, goblini, vodorige, harpije, gorgone i slične kreature postoje, srećom, samo u mitovima, bajkama i filmovima. Mašta prirode je, međutim, ponekad puno raskošnija od one ljudske. Neke životinje izgledaju kao da su iskočile s Picassovog platna, neke pak svijetle u mraku ili mijenjaju spol iz hira. Donosimo listu najčudnijih pripadnika faune koji su ikad otkriveni!

Perna Canaliculus, 1791.

Porodica školjkaša broji preko 15.000 vrsta, a mnoge od njih imaju neobične seksualne navade. Zelenousna školjka (Perna Canaliculus), mekušac koji živi na obalama Novog Zelanda, nije po tom pitanju nikakva iznimka. Svaka jedinka ove životinjice intenzivne smaragdnozelene boje rađa se kao mužjak, ali joj je evolucija podarila sposobnost promjene spola. Drugim riječima, zelenousnim školjkama dana je mogućnost slobodnog izbora po pitanju seksualne orijentacije, ali ne i mogućnost dvoumljenja – modifikacija je ireverzibilna. Drugačije govoreći, jednom kad se školjka “odluči” je li “cura” ili “dečko”, nema nazad. Vrstu je, davne 1791. godine, otkrio njemački botaničar, entomolog, herpetolog i malakolog Johann Friedrich Gmelin (1748. – 1804.), a u pismu prijatelju opisao ju je kao “čudo prirode”.


Hemeroplanes ornatus, 1894.

Hemeroplanes ornatus, gusjenica koja živi u šumama Meksika i Južne Amerike, svojevrsno je remek-djelo prirode. Ovo malo stvorenje izgleda sasvim obično i nezanimljivo – dok ga ne ugrozi neki grabežljivac. U tom trenutku počinje njena nevjerojatna metamorfoza: stražnjim nogama se zakači o granu, a zadnji dio tijela napuhuje dok ne poprimi veličinu i oblik zmije otrovnice. Osim što savršeno imitira trokutastu glavu, strašne oči i svjetlucave krljušti zmije, pretvara se da će napasti neprijatelja, pa čak proizvodi i siktavi zvuk. Premda se radi samo o blefu (gusjenica je neotrovna i potpuno bezopasna), mnogi neprijatelji, uključujući ljude, “padnu” na njen štos te prestravljeni pobjegnu. Supermoći nisu dugog vijeka: kad odraste, pretvara se u krajnje dosadnog moljca! Vrstu je 1894. godine otkrio barun Lionel Walter Rothschild (1868. – 1937.), britanski bankar, političar i zoolog iz imućne i utjecajne obitelji Rotschild.

Vampyroteuthis infernalis, 1903.

Početkom dvadesetog stoljeća, morske dubine još uvijek nisu bile dobro istražene: među dijelom učenjaka vladalo je uvjerenje da život ne postoji na dubinama većim od 550 metara. Godine 1903., tijekom ekspedicije čiji je cilj bio dokazati suprotno, njemački morski biolog Carl Chun (1852. – 1914.) otkrio je jednog od možda najneobičnijih morskih stanovnika. Vrstu je nazvao Vampyroteuthis infernalis odnosno “vampirska lignja”, a to joj ime savršeno pristaje. Ovo stvorenje doima se, naime, poput nečeg što je dogmizalo iz devetog kruga pakla: boje je friško prolivene krvi, dugački joj pipci podsjećaju na kljove Nosferatua, a dva golema izbuljena oka ledenoplave boje dodatno naglašavaju njenu sveopću ružnoću. Kako živi u dubinama u kojima gotovo da nema kisika, ima malo prirodnih neprijatelja, a za one rijetke koji je odluče staviti na dnevni meni ima sjajnu taktiku: kad se osjeti ugroženom, ispušta ljepljivi oblak sluzi koja emitira svjetlost. Ošamućen iznenadnim bljeskom, predator se zbuni, što lignji daje dovoljno vremena za strateški uzmak. Znanstvenici su tek nedavno doznali kako se ova neman hrani. Dugo se, naime, vjerovalo da na neki način hipnotizira plijen a potom ga raskomada već spomenutim pipcima. Pokazalo se, međutim, da vampirska lignja nije Jack Trbosjek oceanskih dubina. Uopće ne ubija plijen, nego se hrani takozvanim morskim snijegom – mrtvim planktonima, algama, fekalijama, školjkama malih ljuskara i drugim otpadom.

Saguinus imperator, 1907.

Premda je dugačak tek dvadesetak centimetara, carski tamarin (Saguinus imperator) može se podičiti dugačkim bijelim brčinama na kakvima bi mu pozavidio i Konfucije. Dražesni majmun ime je dobio po njemačkom caru Wilhelmu II., koji je ispod nosa imao slične dlačurine – u početku se radilo o šali, da bi naziv ubrzo bio prihvaćen kao službeni. Ovi primati žive u tropskim kišnim šumama Južne Amerike, a glavnu riječ u skupini, koju čini do osam majmuna, vodi najstarija ženka. Ova sretnica uživa u blagodatima poliandrije, pareći se sa svim mužjacima u haremu! Vrstu je 1907. godine otkrio Émil Goeldi (1859. – 1917.), švicarski zoolog koji je veći dio života proveo u Brazilu, a njegov sin, čuveni graver i ilustrator Oswaldo Goeldi, načinio je niz crteža simpatične životinje.

Piše: Lucija Kapural

Komentari