Najbolji vicevi iz razdoblja socijalizma: Zbog njih ste mogli završiti u radnom logoru!

U mračno doba socijalizma, napomenut će bake i djedovi unucuma, mogli ste završiti iza rešetaka zbog običnog vica ili pjevanja neprikladne pjesmice. No, duh naroda teško da će slomiti ikakav represivni režim, pa je i, primjerice, u vrijeme Sovjetskog Saveza ili pak u Titovoj Jugoslaviji cvala osebujna vrsta galgenhumora, onog koji ponire iz očajanja ali je unatoč tome – ili baš zbog toga – urnebesno smiješan. Za vas smo probrali pregršt socijalističkih viceva koji su i dan danas duhoviti. Slobodno se smijite, nećete završiti u radnom logoru niti će vas itko skratiti za glavu!

Nitko ti neće ništa

Razgovaraju dva Rusa. “Je li istina da kod nas u Sovjetskom Savezu postoji sloboda govora, baš kao u Sjedinjenim Američkim Državama?”, pita prvi. Drugi će na to: “Apsolutno! U SAD-u možeš doći ispred Bijele kuće i vikati: “Dolje Reagan!” i nitko ti neće ništa. Jednako tako, možeš doći nasred našeg Crvenog trga u Moskvi i vikati: “Dolje Reagan!” i nitko ti neće ništa.

Četiri radna logora


“Druže Brežnjev, je li istina da skupljate političke viceve?”, upitao je netko sovjetskog državnika, na što je ovaj potvrdno kimnuo glavom. “I, koliko ste ih dosad prikupili?”, zanimalo je znatiželjnika. Brežnjev će na to kao iz topa: “Četiri radna logora”.

O sovjetskim tenkovima i sovjetskoj štampi

Aleksandar Veliki, Julije Cezar i Napoleon s neba gledaju paradu na Crvenom trgu četrdesetih godina. “Da sam ja imao sovjetske tenkove, bio bih nepobjediv!”, uzdahne Aleksandar. “Da sam ja imao sovjetske avione, osvojio bih čitav svijet!”, nadoveže se  Cezar. “Da sam ja imao list poput sovjetske ‘Pravde’, svijet nikad ne bi čuo za Waterloo!”, sjetno će Napoleon.

Socijalizam u Sahari

Ratgovaraju dva prijatelja. “Što bi se dogodilo kad bismo u Sahari uveli socijalizam?”, pita prvi. Nakon kraćeg razmišljanja, drugi odvrati: “Prvih pedesetak godina proveli bismo u dogovaranju i planiranju… A onda bi Sahara iznenada ostala bez pijeska!”

Sloboda govora

“Što je zajedničko sovjetskom i američkom ustavu?”, pita učiteljica malog Aljošu. “Oba jamče slobodu govora”, odvrati dječak. “Bravo”, pohvali ga učiteljica. “A znaš li možda po čemu se razlikuju?”. Učenik razmisli pa odgovori: “Američki ustav jamči i slobodu nakon govora”.

Proges i samo progres

Razgovaraju dvije ruske seljanke. “Kažu da je naš Sovjetski Savez najnaprednija zemlja na svijetu, ali ja baš nisam sigurna u to…”, tiho će prva, u strahu se osvrćući oko sebe. “Pa, dobro kažu”, odvrati druga. “Život je tu već jučer bio bolji nego što će biti sutra”.

Tek što nije

Razgovaraju dva prijatelja. “Koja je razlika između kapitalističke i marksističke bajke?”, pita prvi. Drugi će na to: “Kapitalistička bajka počinje riječima ‘Bilo jednom davno’, a marksistička s ‘Uskoro, drugovi, uskoro'”.

Ni ribe ni mesa

Uđe neki djedica u jugoslavensku trgovinu te pita prodavačicu: “Nemate mesa?”. Ona mu odvrati: “Ne, druže, mi smo trgovina koja nema ribe… Trgovina koja nema mesa je preko puta!”.

Prvo ode brk, pa glava

Staljin je pozvan na premijeru neke sovjetske komedije. Po izlasku iz kina, šapne on suradnicima: “Film nije loš, ali drznik od glavnog glumca ima iste brkove kao ja. Strijeljajte ga!”. Netko hrabar pokuša urazumiti državnika: “Druže Staljin, možda bismo ga radije mogli natjerati da se obrije?”. Staljin se ozari: “Sjajna ideja… Nek’ se obrije, a onda ga strijeljajte!”.

Tvornica šarafa

Tito u obilasku tvornice. “Koliko šarafa proizvedete dnevno?”, upita on radnika. “Deset, druže Tito”, odgovori radnik. “Samo toliko!?”, zgrane se Tito. “Ja bih na tvome mjestu napravio barem pedeset!”. Radnik će na to: “To je zato što ste vi bravar, a ja diplomirani ekonomist”.

Crna zastava

Dođe čovjek na Trg Republike, a ondje posvuda crne zastave. Priđe čovjek milicajcu i upita ga: “Zašto su izvješene crne zastave?”. Ovaj će na to: “Umro je drug Tito”. Nakon pola sata, isti onaj čovjek vrati se do milicajca te mu postavi isto pitanje. Organ reda se ljutne: “Ama, čovječe, jesi li gluh ili glup? Rekao sam ti već, umro je Tito!”. Čovjek se na to naceri: “Uh, kako volim to čuti!”.

I tebi, sine

Poslije ratam šeće Tito ulicom i sretne stariju ženu. “Smrt fašizmu, bako!”, podrtavi je. Ona mu odzdravi: “I tebi sinko, i tebi!”.

O miševima i kolhozu

Staljin je imao velikih problema s miševima – namnožili su se u njegovom kabinetu u Kremlju i nikako ih nije uspijevao otjerati. Jedan podređeni savjetovao mu je sljedeće: “Proglasite svoj kabinet kolhozom… Polovica miševa će pobjeći glavom bez obzira, a druga polovica će umrijeti od gladi”.

Najsmješniji vic

Godine 1937. dvojica sovjetskih sudaca sretnu se ispred sudnice. Jedan se glasno smije.
“Zdravo, druže! Zašto se smiješ?”, upita ozbiljni sudac kolegu. “Upravo sam čuo najsmješniji vic”, odvrati ovaj. “Ispričaj mi ga, da se i ja nasmijem!”, zatraži drugi sudac. “Ne smijem… Čovjeka koji ga je ispričao upravo sam osudio na deset godina gulaga!”

Piše: Lucija Kapural

Komentari