Na studiju povijesti u sklopu kolegija 20. stoljeće obrađivali smo brojne zanimljive teme, pa tako, između ostalih, i one o izvanzemaljcima. Tijekom kolegija postavljeno je pitanje zašto je toliki broj viđenja vezan uz SAD-e, a znatno ih je manje u ostatku svijeta. Prema svemu što smo saznali, čini se da odgovor leži u tome što njih zanimaju najrazvijenija područja svijeta, pa su zato i Sjedinjene Države u žiži interesa. Povećan broj viđenja zabilježen je i na mjestima velikih sukoba zbog čega je očito da posjećuju i mjesta ratovanja. Ukoliko vas zanima tematika NLO-a i izvanzemaljaca, pridružite nam se na putovanju u SAD-e i 1964. godinu, kada se zbio jedan od najuvjerljivijih bliskih susreta.
Glasna eksplozija
Jedan od najbolje posvjedočenih i dokumentiranih susreta s neobičnim letećim objektom i izvanzemaljicma dogodio se u proljeće 1964. godine. U kasnim poslijepodnevnim satima susret se zbio u Novom Meksiku. Lonnie Zamora, tridesetjednogodišnji policajac koji je tog dana bio na dužnosti i patrolirao je američkim cestama, krenuo je prema gradiću Socorrou. Negdje oko 18 sati čuo je glasnu eksploziju i impulzivno je zaključio da ovom zvuku treba dati prednost pred onim što se toga dana zbivalo u cestovnom prometu. Stoga je krenuo prema izvoru zvuka. Obavijestio je svog dipečera da je čuo eksploziju i da ide u njenom smjeru, i dao mu koordinate odakle je čuo zvuk.
Crveni znak
Dok se približavao mjestu svojevrsne eksplozije vidio je neobjašnjivu sjetlost. Kada se još malo pribižio učinilo mu se da je riječ o nekakvom bijelom vozilu koje je završilo na krovu. Policajac je odmah izvjestio šerifa o svom kretanju, i krenuo dalje. Uz put je zvao i policijskog narednika Samuela Chaveza, kako bi dobio pomoć. Kada je došao do područja na kojem je bilo plavičastog dima parkirao je auto. Nakon što je napravio nekoliko koraka ugledao je bijelu letjelicu koja je bila jajastog oblika. Letjelica je bila oslonjena na nogama i imala je crvenu oznaku sa strane. Tu je oznaku Zamora zapamtio, no nitko ju nije mogao identificirati i dokučiti što ona točno znači. Zatim je uočio i dvije prilike u blizini letjelice koje su bile prilično brze. Bile su u bijelim kombinezonima, a prema veličini u ljudskim mjerilima djelovali su ili kao velika djeca ili mali ljudi. Nakon što su otišli u drugom smjeru, odahnuo je ali je to trajalo samo trenutak jer su se ubrzo vratili. Kako mu se učinilo da idu prema njemu doslovno je pobjegao glavom bez obzira dok je letjelica u međuvremenu sa svojim putnicima uzletjele i otišla. Lonnie se nakon toga vratio u svoj auto i obavijestio nadređene o onome čemu je svjedočio. Tog poslijepodneva Lonnie nije bio jedini koji je vidio nešto neobično. Policija je te večeri zaprimila više dojava o letjelici koja je bila jajastog oblika.
Mjesto za očevid
Kako je Lonnie bio policajac na mjesto događaja došla je ekipa koja je lokaciji pristupila kao mjestu očevida. Uzeti su otisci stopala, i naravno, svi drugi otisci. Prikupljen je pougljenili pijesak. No uskoro su stigli predstavnici savezne vlasti koji su preuzeli slučaj, kao i sav prikupljeni materijal. Kako su u vrijeme kada se dogodio incident, rađena testiranja na obližnjem poligonu White Sands Missile Range povezana sa slijetanjem na Mjesec, savezna je vlada u izvješću za javnost pripisala ovaj neobičan incident upravo takvom testiranju. Međutim, ovi testovi lunarnog slijetanja provodili su se uz pomoć helikoptera, a na mjestu na kojem je Lonnie bio, nije bilo niti jednog. U drugom internom izvješću, obuhvaćenom Plavom knjigom, izneseno je mišljenje da ne postoji objašnjenje za ono što su policajac i neki drugi ljudi vidjeli toga dana.
Lonnie se tijekom vremena umorio od NLO-a, i raznih drugih priča, pa se odmaknuo od svega i preuzeo vođenje benzinske stanice. Umro je krajem 2009. od srčanog udara, no ono što je vidio do danas je ostalo neobjašnjivi misterij.
Piše: Sonja Kirchhoffer
