Najbizarniji “sportovi” u povijesti: Eukonkanto ili žena na grbači

Većina nas nikad neće osvojiti zlato na Olimpijskim igrama, a bogme ni prvo mjesto u bilo kojemu sportskom natjecanju. Na svu sreću, postoje i neke opskurnije natjecateljske discipline u kojima se možemo okušati!

Festival dječjeg plača, Japan

Teško je povjerovati da postoje ljudi koji žele slušati dječji plač. Još teže je probaviti činjenicu da je nekome palo napamet od toga napraviti sportsku disciplinu. Pa ipak, u Japanu se tzv. Festival dječjeg plača održava već četiri stotine godina, uz određene sitne preinake. Da stvar bude luđa, riječ je o spektaklu koji promatra na tisuće gledatelja! Evo kako stvar funkcionira: natjecatelji, bebe do godinu dana starosti, poslažu se ukrug. Oko njih se okupe šamani i sumo borci koji, pomoću strašnih maski i divljačkih pokreta, pokušavaju natjerati nejačad na plač. Pobjednik je dijete koje, u strahu, najglasnije zaplače. Kako je ipak riječ o tehnološki najrazvijenijoj naciji na svijetu, za mjerenje glasnoće plača zadnjih se godina koriste sofisticirani, vrlo precizni uređaji. Zašto roditelji ovo dopuštaju, možda se pitate? Iz dva razloga! Prvi je činjenica da se zavijanje sumo borca ispred malog djeteta u Japanu smatra blagoslovom. Drugi je, dakako, izdašna novčana nagrada.

Svjetsko prvenstvo u nošenju supruge, Finska

Ako ste od onih muškaraca koji smatraju da su žene teret u životu, svjetsko prvenstvo u nošenju zakonite bračne družice, koje se zadnjih tridesetak godina održava u Finskoj, spektakl je po vašoj mjeri (na slici!). Onaj tko se želi prijaviti na natjecanje – Finci ga zovu “eukonkanto” – mora, pogađate, imati suprugu, snažne ruke i ljubav prema kapljici. Pobjednik, naime, osvaja onoliko litara piva koliko teži bolja mu polovica, a da bi to postao, mora najbrže pretrčati 250 metara dugu stazu punu prepreka, čitavo vrijeme noseći dragu na leđima. Osim želje da ih se nosi na leđima poput vreća cementa, sudionice natjecanja moraju imati najmanje pedeset kilograma, a publika u pravilu najzdušnije bori trkače koji su veliko “da” izrekli korpulentnim damama. Ako dotična ispadne mužu iz ruku, par dobiva petnaest sekundi kazne. Prema legendi, ideja za ovo natjecanje potječe iz osamnaestog stoljeća, iz vremena kad je po finskim šumama ordinirao razbojnik po imenu Herkko Rosvo-Ronkainen. Sa svojim opakim suučesnicima, upadao je u sela te krao novac i hranu, a nerijetko i otimao žene. On i njegovi banditi nesretnice bi navodno prebacili preko ramena i dali se u trk!


Natjecanje u kotrljanju sira, Engleska

Ako vas put nanese u Gloucester, a ozljede poput višestrukih prijeloma ekstremiteta za vas predstavljaju običnu ogrebotinu, prijavite se na natjecanje u kotrljanju sira! Pravila su vrlo jednostavna: pobjednik je onaj tko u najkraćem vremenu otkotrlja kolut četiri kilograma teškog sira niz brdo. U praksi, stvar je nešto složenija. Brdo je, naime, iznimno strmo, pa sir na određenim dionicama zna postići brzinu od 112 kilometara na sat. Šanse da završite u gipsu vrlo su velike, budući da je teren povrh svega sklizak. U ovom trenutku ste vjerojatno pomislili da je nagrada zbog koje se natjecatelji izlažu pogibelji nešto vrlo vrijedno, zar ne? E, pa griješite – pobjednik dobiva isti onaj sir koji je dotjerao do cilja, a ostali idu doma slomljenih rebara, iščašenih gležnjeva i podvijenih repova! Zbog čega to veliki broj ljudi svejedno radi, i to stoljećima? Zbog sira, naravno. Navodno je jako fin.

Hrvanje nožnim prstima, Engleska

Ako imate snažna stopala, napose mišiće palca, hrvanje nožnim prstima disciplina je po vašoj mjeri. Hrva se tako da protivnici spoje stopala i prekriže palčeve, a cilj je pritisnuti protivnikovo stopalo na tlo, slično kao u obaranju ruku. Ovo neobično natjecanje rođeno je 1976. godine u nekoj pivnici u engleskom Derbyshireu, a prvi sudionici su, šuška se, bili pijani kao čep. Redoviti natjecatelji svojedobno su pokušali prijaviti hrvanje nožnim prstima na Olimpijske igre kao službeni sport, ali im to nije pošlo za rukom… Ili bismo možda trebali reći “za nogom”?

Hrvanje deva, Turska

Za vrijeme siječanjske proslave u turskom gradu Selçuku, glavni je događaj čuveno hrvanje deva. Natjecatelje – deve – vlasnici tom prilikom oblače u živopisne i višeslojne oprave, nakon čega ih ponosno šeću glavnom ulicom uz zvukove bubnjeva i poklike okupljenih znatiželjnika. Ako ste, kao ljubitelj životinja, na ovome mjestu počeli vrištati u znak prosvjeda, ne brinite: većina “mečeva” završi tako da se deve nezainteresirano kucnu glavama, a gubitnica je ona koja je gledateljima djelovala pasivnije.

Podvodni ragbi, Njemačka

Podvodni ragbi igra se u bazenu dubine četiri metara. Dva tima s po jedanaest igrača pokušavaju zabiti golove jedan drugom, odnosno ubaciti ih u koš koji se nalazi na – dnu bazena! Ono što je zabavno kod ove discipline jest činjenica da se protivi svim zakonima fizike: igrači pokušavaju loptu prisiliti na dno, a ona, prokletnica, ide gore. Kako je riječ o iznimno iscrpljujućoj aktivnosti, igrači često bivaju zamijenjeni tijekom utakmice.

Svjetsko prvenstvo u “sauniranju”, Finska

Svjetska prvenstva u onome što ćemo u nedostatku boljeg izraza nazvati “sauniranjem” održavala su se u finskoj Heinoli od 1999. do 2010. godine. Pravila su bila jednostavna: skupina natjecatelja ulazi u saunu, a pobjednik je onaj tko najduže izdrži na “ugodnoj” temperaturi od 110 Celzijevih stupnjeva te iz saune izađe na vlastite dvije noge (ako se sruši na pod, titulu preuzima drugoplasirani). Konzumacija alkohola prije natjecanja strogo je zabranjena, a užareno kamenje vodom se zalijeva svakih trideset sekundi. I da, za vrijeme patnje u sauni potrebno je držati jezik za zubima: onaj tko pisne biva automatski diskvalificiran. Zvuči opasno? Možete se kladiti! Sudionici su morali potpisivati dokument kojim se izjašnjavaju da su svjesni rizika kojem se izlažu te da neće teretiti organizatore ako im se nešto dogodi. Nešto se dogodilo prije dvanaest godina: jedan natjecatelj je umro, a drugi mu se zamalo pridružio – iz medicinski inducirane kome probudio se nakon šest mjeseci, sa zatajenjem bubrega i opeklinama trećeg stupnja. Nakon te nesreće, daljnja natjecanja su otkazana.

Europsko prvenstvo brada i brkova, Francuska

Ako brčine kao u Toma Sellecka smatrate ultimativnim znakom muževnosti, idealan ste kandidat za Europsko prvenstvo brada i brkova! Ovo osebujno natjecanje svake se druge godine održava u francuskom Wittersdorfu, i to u tri kategorije: Dalí brkovi (tu se prijavljujete ako imate tanke, ušiljene brkove kao u prvaka nadrealizma Salvadora Dalíja), jareći brkovi, te brada u slobodnom stilu. Cilj je uzgojiti najzanimljiviju kreaciju na licu, a neke od pobjedničkih nalikuju na umjetničke instalacije.

Utrka u štiklama, Rusija

Svake godine, mlade žene okupljaju se na ulicama Moskve kako bi sudjelovale u utrci života. Ne radi se o kandidatkinjama za Olimpijadu: ove cure trče za viši cilj – shopping. Pobjednica je ona koja prva pretrči stazu dugačku pedeset metara, noseći štikle na nogama. Propozicije su stroge: peta mora biti visoka najmanje deset centimetara i ne smije biti deblja od cigarete. Osim kurjih očiju i krvavih žuljeva, prvoplasirana dobiva shopping karticu u vrijednosti od tri tisuće dolara. Zanimljivo, većina dosadašnjih slavljenica taj je iznos potrošila na – cipele!

Bijeg od zombija, SAD

Najzabavniju sportsku disciplinu ostavili smo za kraj. Riječ je o natjecanju “Run For Your Lives”, koje se svake godine održava u Marylandu. Sudionici moraju istrčati pet kilometara na terenu punom zahtjevnih prepreka, izbjegavajući pritom “zombije” koji se pokušavaju domoći zastavica poredanih na njihovom pojasu. Dakako, ne radi se o pravim živim mrtvacima nego o pomno našminkanim glumcima, ali se ovi pojavljuju iznebuha, ispuštaju odvratne zvukove i izgledaju uistinu jezivo, pa su prestravljeni urlici sudionika neizostavan dio natjecanja. Pobjednik je onaj tko prvi prođe kroz cilj noseći barem jednu zastavicu za pojasom. Organizatori natjecanje opisuju kao trening za slučaj da se stvarna apokalipsa zombija ikad dogodi.

Piše: Lucija Kapural

Komentari