Najbizarniji politički kandidati svih vremena

Ako ste mislili da političari koji kao da su iskočili iz stripa “Alan Ford” ili iz cirkuske družine “niču” samo na našim prostorija, griješite! O nekima od njih već smo pisali: Mitsuo Matayoshi (1944. – 2018.), jedan od najupornijih političkih kandidata u japanskoj povijesti, predstavljao se kao inkarnacija Isusa Krista a svoj program je temeljio na pripremi za Sudnji dan; ekscentrični Nicolás Zúñiga y Miranda (1865. – 1925.) se, unatoč činjenici da je čak deset puta doživio poraz na meksičkim predsjedničkim izborima, ljudima predstavljao kao legitimni presidente, a nismo zaboravili ni Cacareco, ženku nosoroga koja je 1958. osvojila 100.000 glasova na izborima za gradsko vijeće São Paula. Za vas smo odabrali još dva zabavna primjera!

Republikanac s očnjacima

Nemoguće je pričati o ludim političkim kandidatima a da se ne spomene ime Jonathona Sharkeya. Svestrani 56-godišnjak iz New Jerseya karijeru je započeo kao kečer: pod umjetničkim imenom “Lord Ares”, protivnike u ringu je pretvarao u palačinke, a specijalnost su mu bili ugrizi u prepone i zabijanje prstiju u oči. Kad je zašao u stanovite godine, shvatio je da se ne isplati riskirati frakturu lubanje i slične nezgode, pa se počeo baviti glazbom. Sa skupinom istomišljenika, osnovao je heavy-metal grupu, a momci su pjevali o lepršavim temama poput klanja, čerečenja i ljubavi prema Nečastivom. Kako ozbiljnija lova nije kapnula, Sharkey se odlučio okušati u politici.

Samozvani “sangvinistički vampir” triput se neuspješno kandidirao za američki Kongres, jednom za guvernera Minnesote, a dvaput za američkog predsjednika. Usput je osnovao “Stranku vampira”, s ciljem “borbe za prava pojedinaca koji se izjašnjavaju kao vampiri, vještice, demoni i sotonisti”. Zanimljivo, ujedno se izjašnjava kao republikanac i zalaže za očuvanje okoliša te borbu protiv gospodarskog kriminala i narko-kartela. Žestoki je protivnik pobačaja i podučavanja teorije evolucije u američkim školama, a političke protivnike planira javno mučiti a potom nabiti na kolac, što mu je priskrbilo nadimak “The Impaler” (kad je izrazio želju da to učini Bushu, ispitivale su ga tajne službe, a zbog prijetnji sucu iz Indiane neko se vrijeme hladio na državnim jaslama).


U pauzama od politike i prinošenja žrtava boginji Hekati (pod nož mu najčešće dolutaju pilići), pije krv jednoj od svojih brojnih priležnica, pravi im djecu i čita Nietzschea. Premda Boga iskreno mrzi (“Okrenuo sam se protiv tiranina koji je uzrokovao patnje milijuna nevine djece i dopustio da njegova vlastitog sina žrtvuju na križu”), Isusov nauk mu je, naglašava, “izrazito blizak”. Ako se Matayoshi reinkarnira u liku sina Božjeg, kao što je nedugo prije smrti obećao, možda padne kakva koalicija…

Fašist mekog srca

Jackson Kirk Grimes, neuspješni kandidat za američkog predsjednika, uistinu je osebujna individua. Vođa “Ujedinjene fašističke unije”, koja je osnovana kao “neprofitna udruga za promoviranje ekonomskih teorija i političkih programa Benita Mussolinija i Saddama Husseina”, svijetom hoda s lošom imitacijom rimske kacige na glavi i mahnitim osmijehom na licu, a fašistički pozdrav koristi umjesto uobičajenog “Dobar dan”.

Najjači programski aduti na američkim predsjedničkim izborima 2008. godine bili su mu ukidanje kršćanstva i njegova zamjena rimskim poganskim uređenjem religije, pomiješanim s političkim sustavom fašističke Italije, kao i koncizni slogan: “Nakon osam godina lažnog fašizma, zašto ne probati pravu stvar?”. Od ostalih stavki, zalaže se za zabranu papirnatog novca, usvajanje univerzalnih cijena namirnica a, onako usput, planira ostvariti novi svjetski poredak baziran na konfederaciji te postati doživotni diktator.

Za jednog fašista, Grimes je prilično nježan: uživa u romantičnim zalascima sunca i dugim šetnjama sa svojim minijaturnim psićem Bennyjem (skraćeno od Benito?), vjeruje u doživotnu ljubav i vjernost, a okušao se i u pisanju poezije.

Piše: Lucija Kapural

Komentari