Povijest je puna primjera bizarnih smrti. Atila Bič Božji navodno je izdahnuo nakon obilnog krvarenja iz nosa; legendarnu plesačicu Isadoru Duncan udavio je vlastiti šal, zaplevši se za osovinu automobila; arhitekt Stanford White ubijen je na krovu Madison Square Gardena, zgrade na kojoj je radio; Sergej Jesenjin je, kako bi bio siguran da će doista napustiti ovu dolinu suza, kombinirao čak tri metode suicida – prvo si je prerezao žile, potom se objesio o cijev grijalice, da bi potom izgorio od njene pare. Ni obični smrtnici ponekad nisu pošteđeni neobičnih smrti. Evo nekoliko primjera!
Ipak spržen
Da sudbini ponekad nije moguće umaknuti, svjedoči primjer Michaela Andersona Godwina. U ožujku 1989. godine, osuđen je na električnu stolicu zbog višestrukog ubojstva, oružane pljačke i podmetanja požara. Na svoju sreću, imao je sposobnog odvjetnika, koji se žalio i žalio dok kazna nije preinačena u doživotnu robiju. Kad su ga vratili u ćeliju u kojoj je imao istrunuti, Godwin je grlio cimera, skakutao kao zec na tripu i pjevušio kako će doživjeti stotu. Nije doživio ni sljedeći vikend. Dva dana nakon pomilovanja, kad se već vratio u zatvorsku rutinu, pokušao je dovesti svoju sposobnost multitaskinga do savršenstva: kako ne bi gubio vrijeme dok sjedi na zahodskoj školjci i obavlja veliku nuždu, istodobno je pokušavao popraviti mali televizor na kojem je planirao pogledati utakmicu. Kako mu inteligencija nikad nije bila jača strana, zubima je pregrizao strujni kabel i spržio se kao purica na Dan zahvalnosti.
Kobna momačka zabava
Iskakanje striptizete iz lažne torte prastara je tradicija koja uveseljava generacije pijanih sudionika momačkih zabava. Ginu Lalapolu, 23-godišnju “egzotičnu plesačicu” iz talijanske Consenze, ovaj je običaj koštao života. Početkom 1997. godine, dok je strpljivo čekala u unutrašnjosti gigantske drvene torte odjevena u minijaturne tange i grudnjak s tigrastim uzorkom, primijetila je da sve teže diše. Profesionalnost joj, međutim, nije dopuštala da prijevremeno napusti svoje skrovište; uostalom, rekli su joj da nastupa za nepunih deset minuta. Nakon pola sata, Gini je bilo dosta svega. Shvativši da su pijani klijenti zaboravili na nju, bijesno je gurnula poklopac torte. Ali avaj, mehanizam se zaglavio! Gina je zapomagala i lupala šakama o drvenu konstrukciju ali joj nitko nije stizao upomoć: glasna muzika prigušila je njene vapaje. Pronašli su je tek nakon tri sata, slomljenih noktiju, modrog lica i preokrenutih očiju. Obdukcija je pokazala da je umrla od gušenja.
Pod zidom
Toga vrela srpanjskog dana, George Schwartz, vlasnik tvornice umjetnih gnojiva, dugo se zadržao u uredu. Baš kad je ovaj radoholičar htio napraviti pauzu za kavu, sve oko njega pretvorilo se u krš. U tvornici je, naime, došlo do snažne eksplozije, a vlasnik je nekim čudom izbjegao smrt. Čitava zgrada sravnjena je sa zemljom, osim jednog zida koji je nekim čudom i dalje stajao. Schwartz, koji je zadobio lakše ozljede, prevezen je u bolnicu, da bi se već sljedeće jutro vratio do ruševina kako bi potražio ostatke tvorničkih dokumenata. Bilo bi mu pametnije da je ostao u bolničkom krevetu: onaj jedini preostali zid zgnječio ga je kao kukca. Izdahnuo je za nekoliko sekunda.
Engleski pacijent
Walter Hallas, 26-godišnji prodavač iz engleskog Leedsa, čitav se život panično bojao zubara. Ta fobija mu je, u zimu 1979. godine, došla glave. Toga hladnog popodneva, mladiću se upalio zubni kanal. Trpio je nesnosne bolove no, umjesto da se zaputi u stomatološku ordinaciju, zamolio je prijatelja Stevena da ga “izliječi”. “Pomogni, stari, krepavam… Odalami me šakom u vilicu”, bio je njegov ingeniozni prijedlog. “Jesi li siguran?”, pitao je Steve zvani Malj. Walter je bio siguran, pa ga je odani prijatelj zviznuo iz sve snage, opravdavajući svoj nadimak. “Pacijent” je pao sa stolice, glavom udario u pećnicu i umro od frakture lubanje. Dobra vijest: zubobolja ga više nije mučila!
Piše: Lucija Kapural
