Nacisti su u logorima često radili medicinske eksperimente. Između ostalog bavili su se problemom hipotermije za potrebe njemačke vojske kako bi se našao najučinkovitiji način njezinog liječenja. Pristup velikom broju ljudi različite dobi i spola omogućavao je provođenje masovnih eksperimenata u kojima se voditelji istraživanja nisu “zamarali” etičkim dilemama.
Dvije serije pokusa
Projekt je predložio vrhovni zapovjednik zračnih snaga Erhard Milch, a odobrio ga je Heinricha Himmler. Eksperiment je započeo u svrhu potreba ratnog zrakoplovstva zbog pothlađivanja vojnika zrakoplovstva u ledenim vodama Sjevernog mora, kako bi im se osiguralo što učinkovitije liječenje. Ti su eksperimenti bili važni i zbog borbi koje su se vodile na ruskom frontu. Pokusi vezani uz hipotermiju su se provodili od kolovoza 1942. do svibnja 1943. u logoru Dachau. U njima je sudjelovalo do 300 osoba, a smrtno je stradalo njih 80 do 100. Evidentno je da su neki od logoraša po više puta sudjelovali u eksperimentu. Postojale su dvije serije pokusa, prvi s ledenim spremnicima vode koja je imala temperaturu između 2 i 12 °C, a u koje bi uranjali žrtve koje bi satima ležale u njima, gole ili odjevene. U eksperimentu su sudjelovali samo muškarci raznih nacionalnosti, ali dobrim dijelom i Rusi, vjerojatno kao skupina za usporedbu jer je ta grupacija bila naviknuta na veće hladnoće od ostalih raspoloživih zatvorenika. U drugoj seriji pokusa žrtve su na temperaturama ispod nule bile gole i izložene hladnoći na otvorenom prostoru logora. Nakon svih ovih pokusa oni koji bi preživjeli bi se pokušali zagrijati na razne načine.
Primjena različitih metoda
Neke su žrtve tijekom eksperimenta bile svjesne, a druge uspavane. Svjesne žrtve su u obje serije pokusa vrištale od bolova, gubile svijest, a liječnici bi im hladnokrvno mjerili puls i temperaturu. Prema sačuvanom izvješću stoji da se najučinkovitijom metodom u liječenju pothlađivanja pokazala metoda bacanja u vrelu vodu, iako je ona, kako se kasnije pokazalo, rezultirala velikom smrtnošću. Bilo je tu raznih drugih metoda poput stavljanja ispitanika u vrele vreće za spavanje, prisilnog spolnog odnosa sa ženama, upotrebe parnih kupelji i drugih.
Sačuvano izvješće dr. Raschera
Prije zauzimanja logora spaljena je sva dokumentacija, no ostalo je sačuvano izvješće Sigmunda Raschera koje je upućeno Himmleru o ovom eksperimentu na 56 stranica. Iz ove dokumentacije broj pokusa se kretao od 360 do 400. Analiza spomenutog izvješća pokazala je da ono uglavnom daje uvid u opseg pokusa, ali i u to da primijenjena metodologija istraživanja nije bila adekvatna te da se nije slijedio odgovarajući eksperimentalni protokol. Tako recimo nije se vodilo računa o vremenu koje je osoba provela u kupki i na kojoj temperaturi, kao ni o kliničkom stanju ispitanika odnosno žrtve. U dokumentaciji nisu dani ključni podaci o dobi, odjevenosti ili neodjevenosti ispitanika, njihovom nutritivnom stanju. Grubo se navodi samo raspon temperature u spremnicima za kupanje. Kasnija mjerenja su pokazala da je velika razlika u pothlađivanju tijela na danoj temperaturnoj skali vode. Primjerice muškarci dobrog zdravlja mogu podnijeti temperaturu od 5 °C u periodu do 40 ili čak 60 minuta dok primjerice temperatura od 15 °C poveća toleranciju na 4 do 5 sati.
Krivotvorenje podataka
Smrt od hipotermije najčešće dovodi do stanja u medicini poznatog kao ventrikularna fibrilacija koja označava poremećaj srčanog ritma pri čemu dolazi do snižavanja krvnog tlaka i smanjenog dotoka krvi u vitalne organe te srce treperi i ne vrši svoju funkciju pumpanja krvi. U izvješću se navode podaci koji spominju srčane problema, ali se navode i cerebralna krvarenja što se danas pripisuje premlaćivanju ili borbi žrtva za preživljavanje u spremnicima. Projekt je zapravo vodio nedovoljno stručan dr. Rascher.
Himmlerov osobni liječnik profesor Karl Gebhardt, general SS, je rekao da je Rascherovo eksperimentiranje s hipotermijom krajnje neznanstveno, što su suvremena istraživanja sačuvanog izvješća samo potvrdila. Eksperiment je prepun nedosljednosti i na kraju se može reći da su dani podaci dobrim dijelom krivotvoreni.
Škakljiva etička pitanja
Eksperimentiranje s hipotermijom nije rezultirao nikakvim doprinosom medicinskoj znanosti Naime, ako u nekim drugim istraživanjima nacista postoje etičke dileme o primjeni njihovih rezultata ovdje ih nema jer su podaci najvećim dijelom nevjerodostojni i kao takvi neupotrebljivi.
Piše: Sonja Kirchhoffer
