Zacijelo ste čuli za uklete kuće, groblja, dvorce, šume, pa čak i lutke, no možda vam nije poznato da se ovaj atribut pripisuje i jednoj običnoj, naoko neuglednoj stolici. Tzv. “Busbyjeva stolica”, poznata i pod ljupkim nazivom “sjedalo smrti”, 1978. godine pronašla je dom u Muzeju Thirsk, smještenu u istoimenom gradiću u engleskoj grofoviji Sjeverni Yorkshire. Povijest ovog izloška uistinu je zastrašujuća!
Stolica je nazvana po Thomasu Busbyju, vječno pijanom nasilniku koji je davne 1702. godine, zbog okrutnog ubojstva vlastitog punca, osuđen na smrt vješanjem. Zatvorenik je imao pravo na posljednju želju, a nikoga nije previše iznenadilo kad je ovaj, sa suzom u oku, izjavio kako želi posjetiti svoj omiljeni pub te u njemu popiti još jedno, posljednje pivo.
Dok je, u pratnji trojice smrknutih stražara, polako praznio kriglu zlaćana nektara, Busby je proklinjao poznanike koji su ga zeznuli u životu, društvo koje mu nije dalo poštenu priliku, zakone koji nisu krojeni za bijednike poput njega te, dakako, pravdu koja je slijepa poput šišmiša. Kad je popio posljednji gutljaj, snažno je podrignuo te svijetu uputio i nešto konkretniju kletvu: “Dabogda svatko tko sjedne u ovu stolicu, nakon što mene više ne bude, krepao u roku od nekoliko dana!”. Nitko se nije posebno osvrtao na pijano trabunjanje kriminalca, a Busby je tog popodneva, kako se u ono vrijeme govorilo, “omastio konopac”.
Kasnije te večeri, postariji muškarac, koji je sjeo na “njegovo” mjesto u pubu, umro je od srčanog udara. To nije bilo toliko čudno, budući da je dotični patio od čitave kolekcije kroničnih boljetica, no uskoro je slična sudbina dočekala jedva punoljetnog mladića – ovaj put se radilo o fatalnu moždanom udaru.
Tijekom godina, brojne su smrti povezane s pohabanom stolicom od hrastovine, a priča o njenom prokletstvu je rođena. Nakon što se čistačica, koja je ribala pod puba, spotaknula za nogu ukletog komada namještaja te pala, razbila glavu i ostala na licu mjesta mrtva, došlo je vrijeme da se nešto poduzme. Stolica smrti postala je muzejski izložak, obješena visoko o strop, kako nitko ne bi mogao sjesti na nju. Što je sigurno – sigurno je!
Piše: Lucija Kapural
