O razlozima i načinima mumificiranja u drevnom Egiptu već smo pisali. Ova praksa proizlazila je iz vjerovanja da će doći smak svijeta, odnosno trenutak u kojem će sve duše krenuti prema carstvu mrtvih – Duatu. Za to putovanje bilo je važno sačuvati dušu, ali i tijelo. Potonje se činilo mumificiranjem, kompleksnim postupkom koji je uključivao odstranjivanje unutrašnjih organa iz trupla, ubacivanje istog u solnu otopinu, premazivanje balzamom, omatanje platnenim trakama i polaganje u sarkofag. Srce je, valja napomenuti, ostajalo u tijelu – kako bi ga pokojnik predao na vagu pred božanskim sudom, koji odlučuje radi li se o pravedniku dostojnom vječnog života ili pak o gadu spremnom za vječne muke.
Promatrane okom suvremenog promatrača, mumije izgledaju poprilično jezivo, pa nije čudno što se, nekim čudom oživljene i željne osvete, javljaju u brojnim horor filmovima. Fikcija i stvarnost na osebujan način su se ispreplele prije nešto više od dvije godine, kad su britanski znanstvenici drevnoj mumiji uspjeli vratiti – glas!
Mumificirane ostatke egipatskog svećenika, koji je živio prije gotovo tri tisuće godina, stavili su u CT aparat, uređaj s X-zrakama koji stvara sliku unutrašnjosti tijela, te su precizno uzmjerili organe govora. Potom su, pomoću 3D pisača, stvorili repliku pokojnikovih glasnica te doznali kako je ovaj zvučao za života. Stručnjaci, istinabog, nisu postigli to da se prastaro truplo “raspriča”: uspjeli su reproducirati tek jedan umjetni zvuk grkljana, koji nalikuje dugom spoju samoglasnika “a” i “e”.
David Howard, elektrotehničar s londonskog sveučilišta Royal Holloway, s ponosom je ispričao sljedeće: “Zvuk koji čujete proizvode njegove glasnice u položaju u kojem leži u sarkofagu”. Howard je ovom metodom već prije uspješno reproducirao glasnice i glasove živućih ljudi, uključujući vlastite, te je ustvrdio da proizvedeni zvukovi doista nalikuju originalu. Ovo je, međutim, prvi put da je ta tehnologija primijenjena na ljudskim ostacima.
Zašto su odabrali baš one drevnog Egipćanina? Kao prvo, mekano tkivo u grlu mumije, egipatskog svećenika Nesyamuna koji je živio za vrijeme vladavine faraona Ramzesa XI., bilo je izvrsno očuvano te je, kao takvo, predstavljalo idealan materijal za pokus. Nadalje – a ovdje priča postaje posebno zanimljiva – u bolesničkoj postelji, Nesyamun je izrazio želju da se njegov glas još jednom čuje nakon njegove smrti, tj. u zagrobnom životu! Štoviše, na njegovu sarkofagu isklesane su riječi “Istina je u glasu”.
Tim znanstvenika s Royal Hollowaya, Sveučilišta u Yorku i Muzeja Leeds ovu je želju uspio ostvariti, a Howard planira i drugu fazu projekta, u kojoj će pokušati reproducirati zvuk svećenikovog pjevanja. Naime, Nesyamun je prilikom obavljanja ritualnih dužnosti često pjevao i melodično izgovarao molitve. “Egiptolozima je odavno poznata fonetika i način izvođenja glazbe tog razdoblja, tako da očekujemo uspjeh i u ovoj fazi pokusa!” najavio je.
Piše: Lucija Kapural
