Na otoku u Bahamima pronađena jazbina iguane stara 115.000 godina

Prvo tlo Novoga svijeta na koje je Kristof Kolumbo stupio bio je San Salvador. Na ovome slikovitom otoku u jugoistočnim Bahamima znanstvenici su nedavno otkrili nešto uistinu rijetko i dragocjeno: jazbinu prepunu fosiliziranih ostataka iguana starih čak 115.000 godina. Premda su ovdje, u formaciji Grotto, i ranije pronalažene kosti drevnih iguana, ovo je prvi put u povijesti da je otkrivena njihova nastamba. Iguane, poznate i kao legvani, porodica su guštera koji nastanjuju Sjevernu, Srednju i Južnu Ameriku, Madagaskar, Karipske otoke i Galápagos. Mogu narasti do 1.8 metara dužine, uključujući rep, a često su živih boja koje, poput kameleona, mogu mijenjati ovisno o raspoloženju. Žive u najrazličitijim staništima – gorama, nizinama, vlažnim šumama, sušnim ravnicama, čak i u moru. Unatoč pomalo zastrašujućem izgledu, odnosno golemim kandžama i oštrim bodljama na leđima, u pravilu su biljojedi. Sve poznate vrste polažu jaja, a činili su to, kao što pokazuje ovaj nalaz, i njihovi davni preci. “Ovo je prvi put da smo pronašli fosilne tragove prapovijesnih iguana. Pod tim pojmom podrazumijevamo otiske u zemlji, jazbine i koprolite – okamine izmeta”, objašnjava voditelj istraživanja Anthony Martin, paleontolog sa Sveučilišta Emory. “Ono što je drevnim iguanama omogućilo preživljavanje bile su upravo jazbine koje su kopale duboko pod zemljom. Nastambe tog tipa zaštitile su ih od uragana, suša i, dakako, predatora”. Jazbine ih, međutim, nisu mogle zaštititi od svinja i štakora, životinja koje se hrane jajima guštera i koje su na otok stigle s europskim istraživačima. “Iguane su carevale na Bahamima sve do 1492. godine, kad je njihova populacija, zbog svinja i štakora, desetkovana. Danas na otočju živi tek nekoliko vrsta”, sa žaljenjem priča Martin. Znanstvenici ne znaju kako su iguane došle na ovaj izolirani otok. Najstariji ranije poznati tamošnji fosil datira od prije 12.000 godina, tako da novo otkriće znatno pomiče prisutnost iguana na otoku unazad.

Piše: Lucija Kapural

Komentari