Jednu od najstarijih civilizacija Južne Amerike stvorio je tajanstveni narod Moche. Cvala je od prvoga do osmog stoljeća na sjevernoj obali današnjeg Perua, a kako je iščezla mnogo prije dolaska Europljana, sve spoznaje koje o njoj imamo posljedica su arheoloških iskapanja. Iz zaborava ju je 1899. godine izvukao uporni i beskompromisni njemački arheolog Max Uhle (na slici!), započevši s iskapanjima na obalnom dijelu zemlje, u pokrajini Trujillo. Njegovi kolege smatrali su to gubitkom vremena, da ne kažemo ludošću. Što li misli pronaći na području nepogodnom za život, gdje sunce ispod samog ekvatora ubija ionako siromašnu vegetaciju? U pustoši bogu iza nogu? Možda tek kakvu bijednu težačku kolibicu, no je li to vrijedno truda? Uhle je mislio drugačije i, pokazalo se, bio je u pravu. U podnožju planine Cerro Blanco, preko koje se izlijevaju brze andske rječice, otkrio je ulomke slomljene keramike, da bi nakon nekoliko tjedana iskapanja pred njegovim očima uskrsnuli golemi kompleksi građevina. S neskrivenim ponosom, Uhle je svjetskoj javnosti predstavio dokaze o postojanju dotad potpuno nepoznate pretkolumbovske indijanske civilizacije. Kako je uobičajeno da se drevne civilizacije nazovu po kraju gdje su ostaci nađeni, i ova je dobila ime po rijeci Moche. Daljnja iskapanja pokazala su da je ovaj narod posjedovao teško objašnjivo tehnološko znanje, koje mu je omogućilo da ukroti snažne planinske brzace kompleksnim sustavom kanala i podigne veličanstvene građevine poput stepeničastih piramida i hramova posvećenih božanstvima.
Piše: Lucija Kapural
