Kondori, porodica velikih strvinara iz reda sokolovki, nastanjuju raznolika staništa Sjeverne i Južne Amerike. Dugačke između pedeset pet i stotinu trideset centimetara, ove nelijepe ptičurine prepoznatljive su po živo obojenim kožnim naborima na glavi i vratu. Gnijezde se na stablima i klisurama a, kao što im naziv sugerira, hrane se strvinama. To im daje važnu ulogu u razgradnji životinjskih ostataka u prirodi. Na području Kube, u ostacima iz prapovijesti bogatom lokalitetu Las Breas de San Felipe, znanstvenici su nedavno otkopali fosil kondora iz razdoblja pleistocena. Novootkrivena vrsta nazvana je Cathartes emsliei, u čast Stevena D. Emslija, čuvenog ornitologa sa Sveučilišta Wilmington u Sjevernoj Karolini. Njegov kubanski kolega William Suarez, voditelj istraživanja, otkrio je neke karakteristike drevne letačice. “Cathartes emsliei jedan je od najmanjih pripadnika u porodici kondora. Poput ostalih rođaka, bio je visoko specijaliziran, evoluirajući u okruženju u kojem nisu živjeli mesožderni sisavci. Pretpostavljamo da je vrsta izumrla u holocenu, kad dolazi do znatnog pada prosječne godišnje temperature Zemlje, uslijed čega su se goleme površine kontinenata, osobito one na sjevernoj hemisferi, zaledile”, ispričao je znanstvenik, dodajući kako pretka ove životinje treba potražiti u Srednjoj Americi. Riječ je o tzv. žutoglavom kondoru, nevelikom lešinaru čiji su fosili dobro istraženi. To je donekle iznenađujuće – sve ostale vrste prapovijesnih kubanskih kondora korijene vuku od golemih ptica koje su nastanjivale područje Sjeverne Amerike.
Piše: Lucija Kapural
