Na koji smo način povezani s prvim višestaničnim životinjama na našem planetu?

O ranim oblicima života na našem planetu paleontolozi su nekoć imali vrlo ograničene predodžbe, što ne čudi znamo li da ova stvorenja nisu imala strukture poput ljuštura i kostiju, koje bi se mogle očuvati u fosiliziranom obliku. Situacija se promijenila prije sedamdeset pet godina, kad su, na brežuljcima Ediacara u južnoj Australiji, pronađeni neobični otisci u kamenu nastali u kasnom proterozoiku. Znanstvenici su ustvrdili da pripadaju skupini organizmima mekanog tijela bez skeleta, no isprva se nisu mogli složiti po pitanju radi li se o biljkama ili životinjama. Kad su u jednom od njih pronađeni tragovi kolesterola, pokazalo se da je riječ o životinjama.

Američki znanstvenici sada su otkrili nešto uistinu uzbudljivo: geni ovih primitivnih stvorenja, koja su živjela prije više od pet stotina milijuna godina, žive u svima nama! Možemo li se doista smatrati dalekim rođacima morskih “čudovišta” iz proterozoika, od kojih mnoga nisu imala glavu, probavni sustav ni organe za kretanje? Čini se da možemo! Nedavno objavljena studija je, naime, pokazala da su ove primitivne, spljoštene životinje nosile gene zaslužne za tjelesnu simetriju te formiranje senzornih organa i imunološkog sustava, što su važne odlike modernih životinja. “Imale su simetrično segmentirana tijela, baš poput mnogih današnjih životinja. Za tu i neke druge karakteristike odgovorni su isti regulatorni geni”, objašnjava glavni autor studije Scott Evans, paleontolog sa Sveučilišta Virginia Tech. “Zanimljivi su i ožiljci pronađeni na tijelu Dickinsonije. Oni pokazuju da je životinja imala sposobnost ‘popravljanja’ vlastita oštećenog tkiva. Tim procesom kod modernih životinja upravljaju geni koji su integralni dio imunološkog sustava”.

Piše: Lucija Kapural


Komentari