Na granici mogućeg: Pijetao koji nije želio umrijeti

Kako je jedna kokoš ostala bez glave? Koliko je i kako živjela te kako je znanost objasnila ovaj neobičan fenomen? Zanimaju li vas odgovori na ova pitanja, pridružite nam se na putovanju u, sada već daleku, 1945. godinu.

Kako je kokoš ostala bez glave?

Prvi puta kada smo saznali za ovu priču, mislili smo da je riječ o neslanoj šali, ali se ispostavilo da je istinita. U rujnu 1945. godine farmer Lloyd Olesen i njegova supruga Clara su po običaju klali kokoši na svojoj farmi u Fruiti u Coloradu. Klasično su podijelili svoj posao tako što je Lloyd obavljao onaj ružniji dio posla sa sjekirom dok je Clara čistila koke. No, nakon nekog vremena primijetili su nešto doista neuobičajeno, naime jedna je kokoš odnosno pijetao odbijao prihvatiti da je ostao bez glave. Ne znajući što da rade, stavili su kokoš u kutiju i ostavili je preko noći na trijemu. Kada su se ujutro probudili nadali su se da je koka prihvatila činjenicu da je obezglavljena, no ona je i dalje bila tu na nogama, iako joj je glava definitivno nedostajala.


Kokoš bez glave treba jesti!

Nakon buđenja Lloyd je krenuo na tržnicu prodati kokošje meso, a sa sobom je poveo i obezglavljenu koku jer se želio našaliti sa svojim poznanicima i prijateljima te i zaraditi za koje pivo, kladeći se sa svojom okolinom da ima sa sobom živu kokoš bez glave. Naravno, da je toga dana popio puno besplatnog piva. Obitelj koja je obezglavila koku sada se našla pred dilemom, što učiniti s pijetlom koji ne može sam jesti pa su ga počeli hraniti uz pomoć kapaljke direktno kapajući mu hranu u jednjak. Nakon hranjenja su primjetili da moraju očistiti sluz iz kokoškina grla jer bi se inače koka počela gušiti. Taj dio posla su obavljali uz pomoć šprice. Zapravo tko zna što bi se dogodilo s kokoškom da se priča nije brzo proširila i izazvala zanimanje prvo lokalnih medija, a kasnije i onih diljem SAD-a.

Kokoš odlazi na testiranja

Nakon razgovora s promotoricom na televiziji Hope Wade, shvatili su da unatoč tome što im koka nema glave može biti zlatna vrijedna; zbog čega su odlučili slučaju obezglavljene kokoši ozbiljnije pristupiti, a to je značilo putovati diljem zemlje sa jedinstvenom kokoškom. Prije početka putovanja otputovali su u Salt Lake City u Utahu na tamošnje Sveučilište, gdje je koka prošla niz testiranja kako bi se objasnio ovaj bizaran slučaj.
Ono što se svi možemo zapitati je iduće: što se događa kada se kokoški odsječe glava. Odrubljivanjem glave mozak se odvaja od tijela, no budući da tijelo još uvijek ima kisika, očito je da bez veze s mozgom neuroni mogu još neko vrijeme biti aktivni, sami po sebi, no definitivno ne dugo. Procjenjuje se da takva nesvjesna aktivnost može potrajati u prosjeku 15 minuta. Ono što je mučilo dr. Toma Smuldersa, stručnjaka za kokoši u Centru za ponašanje i evoluciju na Sveučilištu Newcastle je to što koka nije iskrvarila do smrti.

Kako je moguće da kokoš nastavi živjeti bez glave?

Objašnjenje kako je kokoš nastavila funkcionirati bez glave je danas lakše iznaći nego što je bilo sredinom prošlog stoljeća. Naime, znanost je u međuvremenu uznapredovala i po pitanju kokošjeg mozga. Kada čovjeku odrube glavu to znači da je izgubljena svaka veza između ostatka tijela i glave, no kod kokoši je to drugačije jer je jako malo mozga smješteno na prednjoj strani kokošje glave. Najveći dio mozga je u njih lociran u stražnjem dijelu lubanje, iza očiju. To znači da je kokoš udarcem sjekire izgubila najveći dio svog lica, a time i vezu s vanjskim svijetom, koju je imala putem osjetila vida, sluha, njuha, no sve drugo je bilo  i dalje u funkciji. Pretpostavlja se da je samo pravovremeni krvni ugrušak spriječio nekim čudom koku da iskrvari do smrti.

Što je to značilo za njezine krvnike?

Koka je postala ovisna o svojim krvnicima, koji su mjesečno na njoj počeli zarađivati oko 4500 američkih dolara. Ovaj je slučaj kokinim nekadašnjim krvnicima, a sada skrbnicima omogućio da obnove svoju poljoprivrednu opremu, kao i da zahvaljujući njoj intenzivnije i profitabilnije nastave svoj daljnji život na zemlji, i od zemlje. Drugi farmeri su pokušavali postići isto što i Oleseni, no to im nije uspjelo. Pitanje je, koliko je kokoški završilo svoje živote u pokušajima postizanja istog rezultata.

Kako je završio nesretan pijetao?

Pijetao je, u međuvremenu, imenovan, kao Mike. Njegova turneja i popularnost završila je smrću nakon 18 mjeseci “hodanja” svijetom bez glave. Pijetao je izdahnuo u motelskoj sobi u Phoenixu. Bračni par je probudilo gušenje, no kada su potražili špricu shvatili su da su je ostavili na izložbi, na kojoj su bili prethodnog dana. Bio je to kraj ne samo Mika već i putovanjima i profitu koji je ova obitelj ostvarila na bizarnom spletu okolnosti. Gdje je Mikeovo tijelo završilo možemo samo pretpostaviti, no ukoliko već njegovi krvnici, skrbnici kako vam draže, nisu željeli njegovati uspomenu na pijetla koji ih je učinio poznatima, to su učinili drugi stanovnici mjesta. Naime, pokrenuli su godišnju svečanost, koja se održava svakog svibnja te su je posvetili obezglavljenoj kokoški, dok je u središtu mjesta postavljena zanimljiva Mikeova skulptura. Na taj način je ova nesretna živina omogućila zaradu prvo svojim krvnicima-skrbnicima, a kasnije je postala profitabilna “koka” čitavog kraja.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari