Prije otprilike dvanaest tisuća godina, ljudi na Bliskom istoku napustili su lovačko-skupljački način života svojih predaka te počeli obrađivati zemlju, nastanjujući se u selima koja su se kasnije razvila u prve gradove.
Čarobni napitak
Vodu, jedino piće koje je paleolitički čovjek poznavao, dijelom je zamijenio jedan novi napitak. Proizvodio se od ječma i pšenice, žitarica koje su se prve počele planski saditi i obrađivati, a s vremenom je postao središnji element društvenog, vjerskog i gospodarskog života. Govorimo, dakako, o pivu.
Utjecaj piva na svijest neolitičkom se čovjeku činio čarobnim, pa je smatrano darom bogova. Egipćani su vjerovali da ga je otkrio Oziris, bog poljoprivrede i gospodar zagrobnog carstva; koristilo se u obredima plodnosti Sumerana; Inke su ga žrtvovali izlazećem Suncu u zlatnoj šalici; Azteci su ga posvećivali božici plodnosti Majahuel…
Rana povijest vinogradarstva
Proizvodnja vina nešto je novijeg datuma. Prema arheološkim zapisima, prvi put je proizvedeno tijekom neolitika, između 9000. i 4000. godine prije Krista, u gorju Zagros (na području današnje Armenije). Zanimljivo, to korespondira s biblijskom pričom o Noi, koji je, nakon velikog potopa, zasadio prvi vinograd na obroncima planine Ararat.
Znanje o proizvodnji vina, za koju je – zbog mogućnosti skladištenja – presudan bio izum lončarstva, tijekom vremena se proširilo dalje na zapad, u Grčku i Anatoliju, te južno preko Levanta do Egipta.
Kad je vino postalo omiljeno piće faraona, zasadili su svoje vinograde u dolini Nila, a ubrzo je pokrenuta ograničena domaća proizvodnja. Potrošnja je, međutim, bila rezervirana za elitu, baš kao i u Mezopotamiji.
Na tulumu kod Asurbanipala II.
O ekskluzivnosti ovog napitka najslikovitije svjedoče zapisi o gozbi koju je oko 870. godine prije Krista priredio asirski kralj Asurbanipal II., kako bi proslavio izgradnju svoje nove prijestolnice u Nimrudu. U središtu novog grada izdizala se veličanstvena palača u tradicionalnu mezopotamijskom stilu, s golemim vratima od bronce, krovovima od cedrovine i muralima koji su slavili kraljeve vojne pothvate, a okruživali su je kanali, vodopadi i impresivni vinogradi.
Slavlje, na kojem je sudjelovalo gotovo sedamdeset tisuća ljudi iz svih dijelova carstva, trajalo je punih deset dana. Kako bi pokazao svoje bogatstvo stranim predstavnicima, kralj se razmahao preko svih granica: njegovim uzvanicima posluženo je 1000 komada utovljene stoke, 1000 teladi, 10.000 ovaca, 15.000 janjadi, 500 gazela, 1000 pataka, 1000 gusaka, 20.000 golubica, 10.000 riba, 10.000 jaja i 10.000 pustinjskih skočimiša.
Nek’ se vidi raskoš!
Goste je, međutim, najviše fascinirao kraljev odabir pića: pored 10.000 vrčeva piva, tradicionalna mezopotamijskog napitka, poslužena je jednaka količina vina. Kako se ovo piće moralo uvoziti iz udaljenih vinogradarskih krajeva, bilo je barem deset puta skuplje od piva te je, kao takvo, zorno svjedočilo o kraljevom bogatstvu i moći.
Kako bi ljestvicu razmetanja podigao više, Asurbanipal II. taj egzotični napitak je polagano i znalački ispijao iz plitke zdjelice napravljene od čistog zlata! Zanimljivo, neka vina potjecala su iz njegova vinograda: svečano otvaranje novoga grada bilo je službeno obilježeno ritualnim žrtvovanjem toga lokalnog vina bogovima.
Piše: Lucija Kapural
