Ubojstva, incest i silovanja samo su neki od zločina koje su, s velikim užitkom, počinila božanstva iz grčke mitologije. Tome se ne treba čuditi znamo li da su grčki nebesnici imali sve ljudske mane, a kako su istodobno su bili moćni i besmrtni, nikome nisu polagali račune kad bi iste realizirali. Pukokrvni gad bio je i vrhovni starogrčki bog Zeus. Vladar Olimpa i grmljavine, ponašao s kao antički Harvey Weinstein. Premda je bio u braku s Herom, koja mu je ujedno bila sestra, koristio je svaku priliku da naskoči na atraktivne božice, nimfe i obične smrtnice, a riječ “ne” nije postojala u njegovom rječniku. Kad god bi “šarao”, Hera je pucala od ljubomore. Nesmiljeno je progonila njegove ljubavnice te priređivala mužu scene od kojih se tresao Olimp a na zemlji bješnjele oluje.
Pustopašni gromovnik je, primjerice, bacio oko na Iju, Herinu svećenicu i kćer riječnoga boga Inaha. Ova se nevoljko upustila s njime u ljubavnu avanturu, znajući da boga nad bogovima nije mudro odbiti. Baš kad je Zeus uživao u zagrljaju mlade ljepotice, naišla je njegova bijesna bračna družica. Kako bi spasio Ijin život, Zeus ju je pretvorio u kravu, a potom se pred sumnjičavom ženom/sestrom pretvarao da je muze jer se, eto, zaželio svježeg mlijeka.
Heri je odmah bilo jasno da tu nisu čista posla, pa je dragog medenim riječima primorala da joj tu kravu pokloni. Sirotu Iju je potom smjestila u štalu te zadužila diva Arga da je čuva. Suparnica je suparnica, rezonirala je Hera, pa makar i četveronožna. Zeus, kojeg požuda nije puštala, na tajni zadatak je poslao boga Hermesa. Ovaj je pred Argom svirao toliko monotonu melodiju da ga je napokon uspavao, a zatim ubio. Hermes je htio odvesti Iju Zeusu, no Hera, pronicljivija od Herculea Poirota, shvatila je što se događa pa je na rivalku poslala golemog obada, koji ju je proganjao do zapadnog mora (po njoj, dobilo je ime Jonsko more). Odatle je Ija, u strahu pred žalcem leteće nemani, pobjegla na istok, do Kavkaza. Ondje je srela još jednu Zeusovu žrtvu, o stijenu prikovanog Prometeja, kojem je orao baš žustro kljucao jetra za kaznu što je ovaj ljudima dao vatru. U pauzama između vrištanja, Prometej je savjetovao Iji da zbriše u Egipat, gdje će se ponovno zadobiti ljudski lik. Nakon brojnih peripetija, domogla se obećane zemlje. Ondje je, preobrazivši se u ženu, Zeusu rodila sina Epafa, koji je postao egipatski kralj.
S boginjom Demetrom Zeus je imao kćer Perzefonu, s Mnemosinom muze, s Eurinomom Harite, s Dionom Afroditu, s Majom Hermesa, s Tetidom Hore, Mojre i Diku, s Letom blizance Apolona i Artemidu… Baš kao i smrtnice poput Alkmene, Semele ili Europe, boginje je pridobivao ih milom ili silom. Često se služio lukavstvima: pretvarao se u njihove muževe, u bika, labuda ili kišu, samo da se s njima sjedini. Osvojene/silovane žene rodile su mu brojne potomke, no svoju najdražu kćer, Atenu, nije imao ni s jednom ženom: rodio ju je sam, iz svoje glave, odakle je iskočila pod punim naoružanjem!
Ni draži istospolne ljubavi nisu mu bile nepoznanica, a najpoznatiji je mit o ljepuškastom momčiću Ganimedu, kojeg je u obličju orla doveo na Olimp da mu postane ljubavnikom i vinotočom.
Najbizarniju priču vezanu za Zeusovu pohotu ostavili smo za kraj. Kao mladom božiću, majka Reja mu je, predvidjevši kakve nedaće će izazvati njegova priroda, zabranila da se ženi. Ovaj joj je na to zaprijetio da će je silovati, pa se prestrašena Reja pretvorila u otrovnu zmiju. Zeusa ni to nije obeshrabrilo, nego se i on pretvorio u mužjaka te je, savivši se oko nje u nerazrješiv čvor, ostvario prijetnju.
Piše: Lucija Kapural
