Pored Sylvestera Stallonea i Arnolda Schwarzeneggera, zaštitno lice akcijskih filmova osamdesetih godina prošlog stoljeća bio je Dolph Lundgren, dva metra visoki te stotinu i deset kilograma teški “Viking” bujne plave kose.
Pravim imenom Hans Lundgren, rođen je 1957. godine u Stockholmu, u dobrostojećoj i obrazovanoj obitelji. Majka Sigrid Brigitta predavala je strane jezike u gimnaziji, a otac Karl Johan bio je inženjer i ekonomski analitičar koji je radio za švedsku vladu. Pojam roditeljske ljubavi za Karla Johana je uključivao fizičko discipliniranje potomaka (Dolph ima dvije starije sestre i mlađeg brata), a kad bi malo popio, znao je šakom “pomilovati” i ženu. Ipak, najčešća meta njegova bijesa bio je mali Hans, u to vrijeme kržljav dječak koji se mučio s astmom te gomilom znanih i neznanih alergija. “Batine mi nisu toliko smetale, ali me strahovito boljelo to što mi je non-stop ponavljao da sam gubitnik. Premda sam bio najbolji učenik u razredu i imao petice iz svih predmeta, njemu to ništa nije značilo. Sustavno mi je uništavao samopouzdanje”, prisjeća se glumac.
Kako bi dokazao samome sebi da ipak vrijedi, počeo je svirati bubnjeve u heavy-metal sastavu, što mu je prilično dobro išlo od palice. “Pustio sam kosu i sanjao o tome da postanem slavan glazbenik. Rock zvijezde nitko ne naziva gubitnicima, zar ne?”, ispričao je. Kad mu je školska kolegica, na koju je bio slab, nakon koncerta rekla da je “sladak ali premršav”, zaputio do najbliže teretane.
Nakon što je malčice ojačao, počeo je trenirati sve borilačke vještine kojih se mogao sjetiti: boks, kyokushin karate, judo, nanbudo, gōjū-ryū… Pokazalo se da je rođeni talent – njegovi sparing partneri borilište su napuštali modri kao šljive. Kad je dosegao današnje gorostasne dimenzije, nitko od vršnjaka nije se usuđivao ni započeti borbu s njim. Došlo je vrijeme za prelazak u profesionalne vode, a Lundgren se posvetio kararteu.
Nakon što je postao dvostruki europski prvak, odlučio je poraditi i na svome akademskom razvoju – upisao je studij kemije na Kraljevskom institutu tehnologije u Stockholmu. S kvocijentom inteligencije 165 i odlučnošću koja ga je oduvijek krasila, uspio je diplomirati godinu dana prije kolega, nakon čega je otputovao na turnir u Sidneyu. Australija ga je oduševila, pa se ondje odlučio na neko vrijeme nastaniti. Kako mu ne bi bilo dosadno, odradio je i magistarski studij na University of Sydney!
Lova se ubrzo potrošila, pa se zaposlio se kao izbacivač u noćnom klubu. Slavna pjevačica Grace Jones, koja je u to vrijeme bila na australskoj turneji, jedne je večeri navratila do kluba u kojem je Lundgren radio. Zamijetivši njegovu impresivnu konstituciju, ponudila mu je posao tjelohranitelja što je ovaj oduševljeno prihvatio. S pjevačicom se preselio u New York, gdje je naučio da radno mjesto tjelohranitelja za nju uključuje i seks.
Mladić je uživao u povjerenim mu dužnostima, a budući da je Jones smatrala kako njen službeni ljubavnik više ne bi trebao biti njen zaposlenik, odlučio se okušati u glumi. Pohađao je kazališnu radionicu Warrena Robertsona i sve više se zaljubljivao u umjetnički svijet. “Moje naivne švedske oči širom su se otvorile prema raznolikosti osobnosti i životnih stilova. Družio sam se s Andyjem Warholom, Keithom Haringom, Steveom Rubellom i Iman, plesao sam u ‘Studiju 54’ i studirao glumu s Andie MacDowell”, prisjeća se.
Na filmskom platnu debitirao je ulogom KGB-ovog ubojice u “Pogledu na ubojstvo” (1985.), posljednjem filmu u kojem je Roger Moore glumio Jamesa Bonda. Iste godine, uzletio je u zvjezdanu orbitu, nakon što se našao u ringu sa Sylvesterom Stalloneom u četvrtom nastavku filma o nepobjedivom boksaču Rockyju Balboi. Premda njegov lik, opaki Ivan Drago, Rockja ipak nije porazio (pobogu, pa riječ je o Stalloneu!), ubio je njegova trenera Apolla Creeda i ostao zapamćen po rečenici izgovorenoj lažnim ruskim naglaskom: “I must break you!”.
Nakon tog uspjeha, seli u Los Angeles i nastavlja snimati akciće pomamnim tempom. Kvantiteta je često išla nauštrb kvalitete (prisjetimo se samo koliko je bio komičan u ulozi He-Mana u “Gospodaru svemira”!) ali Šveđanin se nije osvrtao na loše kritike. “Crveni škorpion”, “Univerzalni vojnik”, “Punisher”, “Tihi okidač”, “Ruski specijalist” i slični uraci u kojima je glumio tipove od malo riječi i puno metaka nisu, istinabog, osvajali Oscare, ali su ga učinili jednom od najbolje plaćenih akcijskih zvijezda svih vremena.
Od sredine devedesetih, s pojavom mlađih i nabildanijih kolega, Lundgrenova zvijezda polako je počela gubiti sjaj. Veliki commeback doživio je 2010. godine u “Plaćenicima”, kad je dokazao da i u dobi od pedeset tri godine može uspješno lemati namjernike. Njegov brak s dizajnericom nakita Anette Qviberg, koja mu je rodila dvije kćeri, pokazao se nešto manje otpornim – nedugo nakon premijere filma, krenuli su svatko svojim putem.
Upućeni tvrde da je ionako narušenom odnosu među supružnicima doprinio zastraušujući incident koji se dogodio otprilike godinu dana ranije. U svibnju 2009., u glumčevu luksuznu vilu u Marbelli provalila su trojica naoružanih muškaraca. Sirotu Anettu, koja je doma bila s trinaestogodišnjom kćeri Idom, zavezali su debelim konopcem te se dali u potragu za dragocjenostima. Od plana su, međutim, odustali spazivši fotografiju odsutnog vlasnika kuće – ta tko bi se usudio opljačkati Dolpha Lundgrena! Premda majka i kći nisu ozlijeđene, pretrpjele su teške duševne boli. Objema je dijagnosticiran PTSP. Lundgren je tjednima pokušavao pronaći počinitelje, no bez uspjeha. Krivio je sebe zbog onog što se dogodilo njegovim najmilijima, a Anette, duboko traumatizirana, komunikaciju s njim je svela na banalni minimum. Nekoć velika ljubav pretvorila se u suživot dvoje stranaca, pa su zaključili da je razvod jedino rješenje.
Lundgren nije dugo patio – ta muškarčine ne plaču – godine 2012., u “Plaćenicima 2” ponovo je uživao mlateći se bok uz bok s vremešnim kolegama grmaljima Stathamom, Stalloneom, Lijem, Rourkeom, Willisom i Schwarzeneggerom. Dvoje godine kasnije, angažiran je i u “Plaćenicima 3”. Danas živi na relaciji Stockholm-Los Angeles, a 2020. se zaručio za atraktivnu Norvežanku Emmu Krokdal, osobnu trenericu. Uz nju je, pohvalio se, počeo natucati norveški. Pretpostavljamo da ga će ga svladati s lakoćom znamo li da, pored materinjega švedskog, govori engleski, francuski, njemački, španjolski i japanski jezik!
Piše: Lucija Kapural
