Mračna prošlost glumačke zvijezde: Tučnjave, uhićenja, LSD i nož u šaci

Redateljima u potrazi za filmskim negativcem, radilo se o sitnom dileru, šefu podzemlja ili sadističkom psihopatu, zadnjih godina izbor počesto pada na Toma Hardyja. Poput starijeg kolege Anthonyja Hopkinsa, britanski glumac vješto koristi kontrast između nježnih crta lica i prijeteće aure koja vreba ispod površine. Premda danas slovi za mirna obiteljskog čovjeka, humanitarca i zaštitnika životinja, u mladosti je i sam znao zabrazditi s onu stranu moralnosti, pa i zakona.

Na putu prema dolje

Edward Thomas Hardy rođen je 1977. u Hammersmithu, predgrađu Londona, kao jedinac nekonvencionalnih umjetnika. Majka Anne, akademska slikarica, i otac Edward, romanopisac, scenarist i autor televizijskih skečeva, sina su razmazili. Smatrali su da djetetu treba dopustiti da se “kreativno izrazi”, pa mu nisu prigovarali kad bi odlučio šarati po zidovima ili “ukrasiti” dnevni boravak metrima razvučena toaletnog papira. Odmalena su ga poticali da čita knjige o povijesti umjetnosti, arhitekturi i filozofiji, puštali mu Bacha i Chopina kako bi izoštrili njegovu senzibilnost, a zahvaljujući ljetovanjima u obiteljskoj vikendici u Provansi, savršeno je svladao francuski jezik. Pohađao je najskuplje privatne škole, a roditelji su mu plaćali i satove klavira. Ukratko, imao je sve što je bilo potrebno da izraste u vrhunski obrazovana mladog čovjeka.

Postojao je, međutim, jedan problem: Tom, kako su mu tepali, bio je lijen, a uz to sklon divljačkim ispadima. “Bio sam strahovito zločest dječak, nezahvalni i samoživi mali gad”, iskren je. “Moji roditelji bili su uvjereni da ću jednog dana pohađati Oxford, ali su njihove nade iz dana u dan sve više kopnjele. Nije mi se dalo učiti pa su moje ocjene bile jedva prolazne, ali sam zato prednjačio u markiranju i sličnim podvizima”.


Kako je školske kolege smatrao dosadnim beskičmenjacima, počeo se družiti sa skupinom starijih, problematičnih mladića iz susjedstva, što ga je ubrzo dovelo u nevolje. Na edukativnom predavanju u njegovoj školi svojedobno je gostovao policajac koji je mališane upozoravao na opasnosti snifanja ljepila. Jedanaestogodišnji Hardy šokirao je sve prisutne reakcijom na čovjekovo izlaganje. “Izvrsno, znam gdje se to može nabaviti!”, uskliknuo je balavac, koji je već tada svakodnevno konzumirao alkohol. Travu je počeo pušiti kao 13-godišnjak, a do šesnaestog rođendana već je bio navučen na kokain te imao podeblji policijski dosje iza sebe, najčešće zbog sitnih krađa i tučnjava. Osim na druge, znao je dići ruku na samog sebe: jednom je pod utjecajem LSD-a zabio nož u vlastitu šaku, presjekavši tetivu palca. Bile su potrebne tri operacije da mu se prst koliko-toliko vrati u funkciju, ali ga nikad više nije uspio u potpunosti ispraviti. Poslovično dno dotaknuo  je kad je u SoHou pronađen u lokvi krvi, prekriven vlastitom bljuvotinom, bez sjećanja na ono što se dogodilo. Nakon tog incidenta, svojevoljno se prijavio u kliniku za liječenje ovisnosti.

Nasljednik Marlona Branda

Napokon čist, uspio je maturirati godinu dana nakon svoje generacije, a zahvaljujući lijepom licu i razvijenoj muskulaturi (u rehabu je svakodnevno dizao utege i radio sklekove), postao je član modne agencije “Models One” te snimio nekoliko reklamnih kampanja. Taj ga posao, međutim, nije ispunjavao pa je upisao studij glume na prestižnom Drama Centreu u Londonu. Sprijateljio se s duhovitim i inteligentnim mladićem koji je tada bio na trećoj godini – Michaelom Fassbenderom. “Jednom je, sjećam se, glumio mladića koji je izgubio noge u ratu. Kako bi se što bolje uživio u lik, po fakultetskim hodnicima vozio se u invalidskim kolicima, a u njima je čak dolazio na studentske tulume. ‘Ti nisi normalan, to ti je diplomska predstava a ne Broadway!’ rekao sam mu, a on mi je odvratio da ovaj posao ni nije za normalne ljude”, ispričao je danas slavni Fassbender.

Još kao student, Hardy je dobio ulogu u ratnom serijalu “Združena braća”. Filmski debi ostvario u 2001. u “Padu crnog jastreba”, ratnom trileru Ridleya Scotta, da bi samo dan nakon što je pala zadnja klapa letio u Afriku, gdje je snimao film “Engleski legionar”. Vremena za odmor nije bilo – u filmu “Zvjezdane staze: Nemeza” portretirao je Shinzona, klona kapetana Jean-Luca Picarda, a uloge u predstavama “Blood” i “In Arabia We’d Be Kings” priskrbile su mu je kazališnu nagradu “London Evening Standard”. Zbog nevjerojatne moći transformacije, kazališni kritičari proglasili su ga novim Marlonom Brandom. “Kazalište nije dječja igra. Na pozornicu ne izlazite da biste jeli, nego da biste bili pojedeni”, slikovito se izrazio.

Iznenadan uspjeh i mahnit tempo rada bili su previše za glumčevu krhku psihu. Stari demoni ponovno su isplivali na površinu, a premda za drogom više nije posezao, povremena “čašica nakon posla” pretvorila se u svakodnevno žestoko opijanje. “Nakon svih pozitivnih pomaka koje sam ostvario, ponovno sam upao u zamku autodestruktivnosti. Svoju ovisnost usporedio bih sa zvijeri. To je kao da živite s orangutanom od dvjesto kilograma koji vas svakodnevno pokušava ubiti. Jači je od vas, ne govori vaš jezik i hrani se tamom vaše duše”, priznao je. “Imao sam rupe u sjećanju i ožiljke po tijelu. Budio sam se pored nepoznatih žena, započinjao kavge s nepoznatim ljudima… Srećom, pronašao sam snage da još jednom potražim pomoć. Od dvadeset sedme godine, nisam više popio ni kap alkohola. Iz današnje perspektive, mogu reći da sam imao ludu sreću što nisam završio na robiji niti dobio hepatitis, sidu ili metak u čelo”.

Gangsteri, silovatelji i sociopati

Po izlasku iz klinike za odvikavanje, u mračnu stranu svoje osobnosti posezao je samo zbog uloga. U drami “Stuart: Život natraške” briljirao je u ulozi psihotična bivšeg zatvorenika opsjednutog noževima; u hororu “WΔZ” ledio je krv u žilama gledatelja kao sadistički serijski silovatelj; u filmskom hitu “RocknRolla”, kriminalističkoj komediji Guya Ritchieja, portretirao je nemilosrdnog gangstera koji potajice gaji homoerotske osjećaje prema kolegi iz bande; u britanskome kriminalističkom serijalu “The Take” bio je uvjerljiv kao sociopat ovisan o opijatima, a u biografskoj drami “Bronson” uskočio je u kožu naslovnog junaka, nasilna britanskog pljačkaša koji je veći dio života proveo u samici. Za potrebe potonjeg filma, nabacio je devetnaest kilograma mišićne mase: u teretani je provodio toliko vremena da je znao prespavati u garderobi, a prehrana mu se sastojala od mesine, proteinskih napitaka i sirove ribe. Problematične likove utjelovio i na daskama koje život znače. U predstavi “Shotgun”, nastaloj prema kratkoj priči njegovog oca, oduševio je kritičare prikazom osamljenog muškarca koji postupno tone u ludilo, a u predstavi “The Long Red Road” maestralno je utjelovio alkoholičara koji pokušava zaboraviti svoju prošlost.

Uloga u “Početku”, znanstvenofantastičnom trileru Christophera Nolana iz 2010., donijela mu je svjetsku slavu. Nolan ga je angažirao i dvije godine kasnije, u filmu “Vitez tame: Povratak”, posljednjem dijelu trilogije o Batmanu. Kako bi što vjernije prikazao Banea, negativca britke inteligencije, brutalne snage i okrutnog srca, ponovno je morao “napumpati” mišiće, ali ono što mu je doista teško palo bilo je nošenje pripijene maske od lateksa. “Nisam mogao normalno disati i nikoga nisam čuo. Znojio sam se kao svinja, pa mi je po licu izbila neka gadna šuga. Nolan, prokleti sadist, rekao mi je da se ne uzrujavam, budući da će maska ionako prikriti moju ružnoću”, ispričao je Hardy, kojeg je slavni boksač David Haye, pogledavši film, izazvao na meč. “Tom izgleda fantastično. Građen je kao tenk i rado bih ušao u ring s njim”, izjavio je boksač. Glumac nije prihvatio izazov: “Ja nisam borac nego nježan buržujski dječarac niske građe. Bildam za potrebe filmova, ali u meni nema zbiljske snage. Haye bi me u sekundi pretvorio u paštetu”.

Žrtve u ime Umjetnosti

A u paštetu je umalo pretvoren na snimanju filma “Dijete 44”, trilera o agentu sovjetske državne sigurnosti koji se suočava s onim što vlasti svesrdno niječu, postojanjem serijskog ubojice u zemlji. U sceni finalnog okršaja s “rostovskim koljačem”,snimanoj u šumi, debela grana odlomila se sa stabla i promašila glumčevu lubanju za milimetar. Premda potresen bliskim susretom sa smrću, Hardy je uspio zadržati smisao za humor. Otirući prašinu sa sebe, nasmijao je filmsku ekipu riječima: “Možda nisam pažljivo čitao, ali čini mi se da ovoga nije bilo u scenariju”.

Osim na fizičke, bio je spreman na ekstremne psihičke transformacije. Kako bi se što bolje uživio u glavnu ulogu u post-apokaliptičnom akcijskom trileru “Pobješnjeli Max: Divlja cesta” (2015.), odlučio je ne izlaziti iz lika ni kad bi se kamere pogasile. To je živciralo sve prisutne, napose Hardyjevu kolegicu Charlize Theron. “U stankama od snimanja razgovarao je sam sa sobom, nervozno hodao gore-dolje i, sve u svemu, ponašao se kao luđak”, ispričala je glumica. Iste godine, u filmu “Legenda” glumio je ne jednog nego dva kriminalca: zloglasne blizance Ronalda i Reginalda Kraya, gangstere koji su terorizirali londonski East End šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Ulogu karijere po mnogima je ostvario u “Povratniku”, epskoj priči o preživljavanju u režiji Alejandra Gonzáleza Iñárritua. Leonardo DiCaprio, koji je za potrebe uloge plivao u ledenoj vodi, jeo bizonove iznutrice i spavao u rasporenom lešu konja, zasluženo je nagrađen Oscarom za glavnu ulogu, a Hardy, koji je na snimanju “zaradio” hipotermiju, zadovoljio se nominacijom za onu sporednu. “Bio sam sretan kao malo dijete kad su ga proglasili pobjednikom. Kasnije smo tulumarili do dugo u noć: on uz šampanjac, a ja uz sok od mrkve”, prisjeća se Hardy. Briljirao je i u BBC-jevom serijalu “Tabu”, za koji je scenarij napisao zajedno s ocem!

Ukroćeni goropadnik

Markantni glumac, kojeg je časopis “The Sun” proglasio najseksepilnijim muškarcem svijeta, oduvijek je magnetski privlačio žene. U mladosti je, priznaje, bio prilično promiskuitetan: “Živio sam krilaticu ‘seks, droga i rock’n’roll’… Bez dijela s rock’n’rollom”, šali se, dodajući kako je mnogim curama slomio srce.

Prva njegova velika ljubav bila je producentica Sarah Ward. Vjenčali su se mladi, nakon nepunih mjesec dana poznanstva, a novopečena gospođa Hardy ubrzo je doznala da je njena gora polovica ovisna o kokainu. U pet godina, koliko je brak potrajao, glumac se uz njenu pomoć uspio skinuti s droge, ali su uzajamni osjećaji u tom procesu izblijedjeli. “Bio sam koncentriran na to da ostanem čist, a pritom se nisam pitao što ona želi i treba. Kad smo shvatili da smo postali stranci, odlučili smo se razići. Premda više nismo u kontaktu, uvijek ću je duboko poštovati i biti joj zahvalan”, ispričao je.

Nedugo nakon bračnog kraha, na snimanju serijala “Djevičanska kraljica” zagledao se u asistenticu redatelja Rachel Speed. Nakon četiri godine veze, par je dobio sina Louisa. Baš kad se počelo pričati da će Hardy majku svog djeteta odvesti do oltara, par je iznenada prekinuo. Zbog čega je napustio zajednički dom, Hardy nikada nije htio otkriti: ispričao je samo da su on i Rachel ostali u prijateljskim odnosima te da će zajednički nastaviti brinuti o sinu. “Naša ljubav bila je jaka, ali je život pun nepredvidivih faktora”, tajnovito se izrazio.

Mediji su ubrzo otkrili da je “nepredvivi faktor” bila Charlotte Riley, lijepa glumica koju je upoznao na snimanju miniserije “Orkanski visovi”. U ekranizaciji istoimenog romana Emily Brontë glumili su legendarni ljubavni par Heathcliffa i Cathy, a zagrljaje su nastavili razmjenjivati i kad bi se kamere pogasile. Nakon četiri godine veze, par se vjenčao u bajkovitom dvorcu Chateau de Roussan na jugu Francuske, a glumčevom sinčiću povjerena je važna uloga: nosio je vjenčano prstenje. Na obredu je bila prisutna i Louisova majka Rachel, koja je bivšem partneru poželjela puno sreće s odabranicom. U braku s Charlotte Riley, glumac je dobio još dvoje djece. Sretnu obitelj upotpunjuju četiri psa mješanca, koje su supružnici spasili iz azila.

Piše: Lucija Kapural

Komentari