Godine 1985. jedna je majka u SAD-u otkrila, na svoj užas, da je njen prerano rođeni sin bio budan tijekom teške operacije na prsima u dječjoj bolnici u Washingtonu. Anesteziolog je dijete paralizirao jakim lijekom za opuštanje mišića, kako bi ono bilo mirno tijekom zahvata, ali je dijete bilo pri svijesti cijelo vrijeme. Mali Jeffrey rođen je u 26 tjednu trudnoće, s porođajnom težinom manjom od dva kilograma, no preminuo je samo pet tjedana nakon operacije. Vjerojatno se pitate kako je majka saznala da joj dijete nije anestezirano. Jeffreyjeva majka Jill Lawson je, nakon operacije, čula od svoje prijateljice da se bebe ne anesteziraju zbog čega je i kontaktirala anesteziologa ne bi li bila sigurna da je Jeffrey primio anesteziju, no saznala je ono od čega je i strahovala.
Nakon toga je odlučila podijeliti svoju spoznaju s javnosti i dokinuti takvu praksu. Stvari su se počele mijenjati od trenutka kada je Washington Post objavio njezinu priču.
Poražavajuće činjenice
Istraživanja su pokazala da novorođenčad u dobi do petnaest mjeseci nije primala anesteziju u većini američkih bolnica od pedesetih do osamdesetih godina 20. stoljeća. No to nije bilo sve jer je bilo zabranjeno bebama davati i postoperativno sredstva za ublažavanje boli, kako za teške opekline tako i za stanja poput karcinoma. Ubrzo nakon što je priča o nesretnom Jeffreyu objavljena u uglednom listu, Američka akademija za pedijatriju konačno je službeno proglasila neetičkim ovakvu praksu 1987. godine.
Tijekom 40-ih godina 20. stoljeća provedene su veće studije koje su navodno otkrile da bebe ne reagiraju na ubode igala, zbog čega su znanstvenici bili uvjereni da u tom razdoblju nemaju potpuno razvijen osjet boli. Osim toga smatralo se da učinci anestezije mogu biti opasni za novorođenčad. Druge manje studije pokazale su suprotno. Unatoč tome bebe su najčešće dobivale samo jaka sredstva za opuštanje mišića ne bi li bile nepokretne tijekom operacije.
PTSP
Ipak dio je bolnica počeo davati anesteziju novorođenčadi još od 70-ih godina 20. stoljeća, s tim da ta praksa nije bila raširena sve do 1987. godine. Tek je tada medicinska struka počela slušati roditelje koji su tvrdili da njihova djeca, i te kako osjećaju bol. Danas postoji nagrada Jeffrey Lawson koja je utemeljena u sjećanje na preminulo novorođenče, a koja se dodjeljuje za znanstveni doprinos u ublažavanju boli kod djece.
No, što s onima koji su tri desetljeća bili podvrgavani operacijama bez anestezije. Sada je već jasno da su tijekom života patili od posttraumatskog stresa često ne znajući uzrok svome stanju. Ono što je tim osobama, koji su danas u srednjim i starijim godinama, moglo pomoći bila je intenzivna terapija za liječenje stresa.
Piše: Sonja Kirchhoffer
