Motorne pile danas se koriste u grubim i teškim poslovima. No one nisu izmišljene da sijeku drveće već iz jednog morbidnijeg razloga. One su izumljene da sijeku ljudske kosti. Dobro ste pročitali. Kada bi se porod zakomplicirao u prošla vremena liječnici i primalje bi oštrim nožem presjekli hrskavicu i ligamente zdjelice kako bi je proširili i omogućili prolazak djeteta kroz porođajni kanal. Ukoliko je trebalo piliti kost zdjelice sve se pogoršavalo jer je postupak tražio puno dragocjenog vremena, što je smanjivalo šanse za preživljavanje. Ukoliko vas zanima tko je izumio specijaliziranu pilu za pomoć pri ovakvim porodima, pročitajte članak kojega smo danas za vas pripremili. Sve trudnice koje čitaju mogu se utješiti da što god ih čekalo, u svakom će slučaju biti lakše od ovoga.
Pila ubrzala postupak
Prije carskog reza sve su bebe morale proći kroz porođajni kanal kako bi došle na svijet, što nije uvijek bilo moguće. Upravo je zbog kompliciranih poroda izumljeno pomagalo koje je omogućilo nešto sigurnije donošenje djeteta na svijet. To pomagalo je bila pila, koja nije nalikovala na današnje čudovišne pile, a koje se koriste u drvnoj industriji. Naime, dvojica škotskih liječnika John Aitken i James Jeffray osmislili su 1780. godine pilu za izvođenje postupka koji se naziva simfiziotomija. Simfiziotomija obuhvaća ranije opisan postupak proširivanja zdjelice. Ova je pila nalikovala na moderni kuhinjski nož, koji je pokretala ručica. Zahvat se radio bez anestezije, no iskustvo nam govori da se kao pomoćno sredstvo vjerojatno koristio alkohol u većim količinama, kako bi se ženama čitav mučan postupak učinio nešto lakšim. Za žene je zahvat bio opasan jer je postojao veliki rizik od infekcije, ozljeda mokraćnog mjehura i poteškoća u hodanju. Ovaj se postupak primjenjuje još od 1597., ali je s izumom spomenute dvojice postao znatno lakši za izvođenje. Na ovaj način su se brže rezale kosti i tkivo, što je spašavalo živote. Kasnije se ova pila primjenjivala i u rezanju drugih kostiju, kao i u amputacijama.
Primjer kompliciranog poroda
Kako bi dobili bolji uvid kako su izgledali komplicirani porodi u 19. stoljeću prenosimo dio jednog članka koji je objavljen 1830. godine u časopisu Western Journal of Medical and Physical Science. Iako je u pitanju carski rez, ovaj isječak dočarava odlično vrijeme i situaciju u kojoj su liječnici radili, a žene rađale. U članku dr. John L. Richmond opisuje kako je nakon brojnih sati ženinih trudova morao donijeti odluku, kako bi spasio njezin život ili onaj djeteta, evo što je pribilježio:
Nakon što sam učinio sve što je u mojoj moći da joj pomognem, osjećao sam se potpuno bezizlazno u vezi njezinog stanja, a i otkrio sam da što god treba učiniti, mora biti učinjeno sada, i osjećao sam dubok osjećaj dužnosti pa i svetosti, te sam sa samo uobičajenim svežnjem džepnih instrumenta, oko jedan sat, počeo s postupkom carskog reza. (slobodan prijevod)
Liječnik je opisao i uvjete u kojima je izvodio operaciju. Kuća u kojoj je porađao ženu bila je izgrađena od trupaca prije manje od tjedan dana. U kući nije bilo ni poda ni dimnjaka, a vani je bio olujni vjetar i noć, pa ni svijeće nisu davale dovoljno svjetlosti jer su se stalno gasile. Prilikom poroda bilo mu je jasno da će zbog veličine djeteta koje je bilo krupno kao i majčine krupnoće morati odlučiti koga će spašavati. Na kraju je zaključio da je majka bez djeteta bolja opcija nego dijete bez majke te je spasio njezin život. Ovakvi zahvati su bili opasni te su se primjenjivali kao posljednje sredstvo kada su sve druge mogućnosti bile iscrpljene.
Ova je pila na sreću ženskog roda danas u ginekologiji pala u zaborav, a zato je našla svoju primjenu u drvnoj industriji od 1905. godine, naravno u izmijenjenom obliku. Kako bi rekli naši stari: “Ne ponovilo se!”
Doduše izvode se još ovakvi zahvati ponekada u zemljama trećeg svijeta u kojima nema operacijskih sala pa kada mislite da vam je teško pomislite da može i gore, nije da će puno pomoći, ali vam može pružiti neku vrst zlurade utjehe.
Piše: Sonja Kirchhoffer
