Još je engleski znanstvenik Isaac Newton u 18. stoljeću predvidio kraj ljudske civilizacije i to oko 2060. godine. Ukoliko se to pokaže točnim onda Newtona možemo usporediti sa super računalom, koje je tri stoljeća kasnije došlo do gotovo istog zaključka.
Početak kraja 2020. godina
U ranim 70-im godinama prošlog stoljeća kompjuterski program sa zadatkom predviđanja budućnosti života na Zemlji dao je crne prognoze onoga što nas čega u roku od samo nekoliko desetljeća. Ova je računalna simulacija uzela u obzir razne varijable tog života poput onečišćenja, nataliteta, industrijske proizvodnje, poljoprivrednih prinosa, porasta konzumerizma i drugih manje ili više važnih varijabli. Prema procjenama ovog programa početak kritičnog razdoblja koji prethodi kraju započeo je 2020. godine, a ta se kritična godina koliko vidimo pokazala točnom i poklopila s početkom pandemije. Program nazvan World One je kreirao sveučilišni profesor i računalni pionir Jay Wright Forrester. Program se bazira na njegovom sustavu dinamike koji podrazumijeva kompleksan matematički model rješavanja brojnih problema. On omogućava analizu promjena koje se događaju kroz vrijeme pri čemu se koriste postojeći podaci ne bi li se došlo do što točnijih odgovora koji nas zanimaju. Što je input različitih varijabli u simulaciju veći to je i sustav točniji. Zahvaljujući ovom računalnom modelu znanstvenici su došli do predviđanja da će naša civilizacija nestati 2040. godine.
Naručitelji međunarodna elita
No genijalci s MIT-ja nisu započeli rad na svom projektu iz čistog altruizma, već zato što su za to bili plaćeni. Riječ je o naručenom poslu kojega su radili za međunarodnu elitu udruženu u novoosnovanom Rimskom klubu. Zapravo gotovo 70 posto istraživanja u svijetu se naručuje od strane kompanija ili utjecajnih skupina koje u tim studijama imaju svoje direktne interese i mali je postotak neutralnih studija, što je prilično zabrinjavajuće. Rimski klub je osnovan na Rockefellerovom imanju Bellagiju u Italiji u 60-im prošlog stoljeća. Cilj je ovog kluba bio predvidjeti kako će izgledati svijet u budućnosti, i navodno, kako tvrde neki uspostaviti novi svjetski poredak. Ovi članovi zasigurno imaju svoje ciljeve i u javnosti se predstavljaju kao filantropi, no s obzirom na strukturu ljudi koja je u ovom klubu zastupljena treba razmotriti i tvrdnje onih koji smatraju da ova skupina želi primarno kontrolirati svjetsku političko-ekonomsku scenu. Uglavnom u središte pozornosti svjetske javnosti došli su kada su prije pola stoljeća objavili knjigu znanstvenika s MIT-ja, nazvanu “Granice rasta” (The Limits to Growth), a koja je dala svima do znanja, pa i svojim naručiteljima, da se gospodarski rast ne može nastaviti do beskraja.
Kraj civilizacije nije isto što i kraj čovječanstva
Prema programu do kraja svijeta ili bolje reći života na kakav smo naučili doći će između 2040. i 2050. i za takav razvoj događaja bit će odgovoran čovjek. Rimski klub smatra da će u tom kontekstu prestati postojati države, a svijetom će upravljati velike korporacije. Kako bi se spriječila propast svijeta kojeg poznajemo Rimski se klub založio za smanjenje iskorištavanja prirodnih resursa. Prema dostupnim podacima Sjedinjene Države i Kina su smanjile emisije ugljika, no što je sa zemljama koje su zapravo tek počele sa svojim emisijama poput Indije, Pakistana, Indonezije, Perua i brojnih drugih koje već zajedno čine otprilike 20 posto svjetskih emisija. Ove zemlje tu emisiju nemaju namjeru smanjiti već samo povećati. Kraj civilizacije ne znači kraj planeta, pa ni čovječanstva već kraj naše potrošačke civilizacije i života kakvim trenutačno živimo.
Koliko možemo vjerovati znanstvenicima?
Gledajući situaciju oko nas nije nemoguće da će se uistinu uskoro dogoditi kolaps našeg potrošačkog društva. U cijeloj priči pitanje je možemo li vjerovati znanstvenicima koje netko angažira u skladu sa svojim ciljevima i interesima. U konkretnom slučaju da bi odgovorili na ovo pitanje morali bismo prvo znati nešto više o interesima naručitelja istraživanja odnosno trebali bismo biti upoznati s namjerama Rimskog kluba, jesu li one odista takve kakvima se prikazuju u javnosti. Tome treba nadodati i pitanje jesu li naši problemi zaista vezani samo sa ekologijom, ili tu ima i prljave igre gramzivih korporacija i interesnih skupina koje na taj način nastoje srušiti jedan sustav i stvoriti novi s ciljem globalizacije bez granica.
Piše: Sonja Kirchhoffer
