Tijekom karbona, razdoblja paleozoika koje je započelo prije približno 354 milijuna godna te trajalo oko 64 milijuna godina, među biljkama su dominirale goleme papratnjače i primitivne golosjemenjače, u moru su se raširile vapnenačke alge, foraminifere, koralji, briozoi, brahiopodi, puževi, školjkaši i glavonošci, a ulogu od presudna ekološkog značaja dobili su kukci. Potonji su nastanjivali područja nepreglednih močvara, na čijem su dnu nastale bogate naslage ugljena. Potkraj razdoblja, pojavili su se člankonošci s krilcima, kao što je Meganeura.
Za razliku od svojih potomaka, današnjih vilinskih konjica odnosno vretenaca, bili su golemi: raspon krila im je dosezao do jednog metra! Tijelo prvih vretenaca bilo je podijeljeno na tri dijela, poput onoga u današnjih kukaca. Glava je bila zaštićena nekom vrstom ovojnice, a imala je donju i gornju čeljust te dugačka ticala. Na grudnom košu rasle su noge: po jedan par na svakom članku. Opnasta prozirna krila, smještena na drugom i trećem članku, bila su otvorena i kad životinja nije letjela, a na njima su se vidjele sitne žilice. Ovi drevni člankonošci bili su sjajni letači: u letu su lovili druge kukce, koje bi mrvili snažnim usnim organima. Zanimljivo, grabežljivci nisu bile samo odrasle jedinke, nego i – ličinke!
