Zahvaljujući modernoj tehnologiji, tri drevne egipatske mumije, pronađene prije više od četiri stotine godine, konačno su nam otkrile svoje tajne. Lokalni stanovnici su ih otkopali u jednoj od brojnih podzemnih galerija Saqqare, goleme nekropole faraonskoga grada Memfisa, a 1615. godine ih je kupio Pietro Della Valle, talijanski skladatelj koji se u Egiptu zatekao na proputovanju u Svetu Zemlju. Ono što je glazbenika, koji ih je donio u Rim i pokazivao tamošnjim odličnicima, fasciniralo bio je njihov neobičan izgled, a isti ushićuje i današnje arheologe: za razliku od svih ostalih egipatskih mumija, pokopanih u sarkofage, bile su položene na drvene daske te omotane kupocjenim mrtvačkim pokrovom. Potonji je bio zagipsan te su na njemu izrađeni portreti pokojnika, ukrašeni zlatnim listićima. Promijenivši nekoliko vlasnika, mumije su pronašle dom u muzeju u Dresdenu, gdje su početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća podvrgnute analizi X-zrakama. Ono što su stručnjaci tada tek mutno naslućivali, da unutrašnji organi pokojnika nisu bili odstranjeni, kao što je bio običaj, nedavno je potvrđeno metodom računalne tomografije. Pomoću te moderne tehnologije, znanstvenici su otkrili da se mozgovi, istinabog smežurani, još uvijek nalaze u njihovim glavama. To nije jedina tajna koju je CT uređaj rasvijetlio. “Premda uzrok smrti nismo mogli jasno ustvrditi, pretpostavljamo da je svo troje – muškarac, žena i tinejdžerica – umrlo prirodnom smrću”, ispričala je voditeljica istraživanja Stephanie Zesch, antropologinja i egiptologinja zaposlena u Muzeju Reiss Engelhorn u Mannheimu. “Otkrili smo, međutim, mnoge detalje o njihovoj anatomiji i zdravstvenom stanju. Sredovječna žena, visoka 151 centimetar, bolovala je od artritisa. Muškarac, star između dvadeset pet i trideset godina i visok 164 centimetra, imao je nekoliko karijesa u zubima a dvije kosti su mu bile slomljene. Tinejdžerica, visoka 156 centimetara, imala je pak vertebralni hemangiom, benigni tumor u kralježnici koji se obično javlja kod ljudi starije životne dobi”, ispričala je Zesch. Obje žene pokopane su s više skupocjenih ogrlica na vratu, što nije iznenadilo stručnjake: sam raskošni pokrov sugerirao je da se radilo o pripadnicima visokog društva. Svo troje živjelo je u rimskom razdoblju, između 30. godine prije Krista i 395. godine. Pokojnici su pokopani s novčićima koji su im, pretpostavljaju znanstvenici, trebali poslužiti na onome svijetu, kako bi antičkom božanstvu Haronu platili prijevoz preko rijeke mrtvih Stiksa.
Piše: Lucija Kapural
