Mit ili stvarnost: Stravični Am Fear Liath Mòr, škotska inačica Jetija

Ilustracija: Spooky Isles

Tibetanci ga nazivaju Mi-go (“prljavi čovjek”), Nepalci su mu dali ime Metoh kangmi (“smrdljiva nakaza”), Kinezi se groze krvoločnog Yerena (“riđi demon”), a u SAD-u je poznat kao Bigfoot (“veliko stopalo”) ili Sasquatch (“šumski čovjek”). Vjerojatno najrazvikanija od srodnih nakaza jest Jeti, stanovnik snijegom okovanih Himalaja. Svjedočanstva o susretu s dlakavim čovjekolikim stvorom stara su stoljećima – spominju ga Plinije Stariji i Herodot; indijanska plemena klanjala su se totemu dlakavog gorostasa mnogo prije dolaska bijelog čovjeka u Novi svijet; Gilgamešev drug Enkidu neobično nalikuje Bigfootu…

I Škoti svoga monstruma za trku imaju. Za razliku od “kolega”, Am Fear Liath Mòr (u prijevodu sa škotskoga gaelskog jezika: “veliki sivi čovjek”) nikada nije postao zvijezda kriptozoologije, pseudoznanstvene discipline koja traga za nepoznatim životinjskim vrstama. Naime, viđenja ovog stvorenja znatno su rjeđa od onih, primjerice, Bigfoota, a nikakvih dokaza njegova postojanja, poput fotografija ili kostiju, nema. Po jednoj je stvari Veliki sivi čovjek, međutim, zanimljiviji od ostalih spomenutih kriptida – prilično je sigurno da se ne radi ni o kakvoj vrsti medvjeda, što je najčešće znanstveno objašnjenje susreta s ostalim čovjekolikim čupavcima. Svjedoci ga opisuju kao gotovo četiri metra visokog humanoida širokih ramena i kratkih ruku. Gotovo u svim izvještajima spominje se jezivi zvuk drobljenja šljunka pod njegovim gigantskim stopalima.

Veliki sivi, prema svjedočanstvima, opsjeda snijegom okovane vrleti Ben Macduija, druge najviše planine u Škotskoj. Nadmorske visine od 1.309 metara, smjestila se na južnom rubu visoravni Cairngorm, na granici između povijesnih okruga Aberdeenshire i Banffshire. Zahvaljujući nekoj vrsti mimikrije, tek malobrojni svjedoci vidjeli su stvorenje vlastitim očima: u pravilu su samo čuli njegovo kretanje i potmulo režanje kroz gustu izmaglicu. U gotovo svim izvještajima spominje se dubok osjećaj uzmemirenosti, katkad praćen mučninom i vrtoglavicom. Postoji tek nekoliko fotografija navodnih otisaka čudovišta, no sve odreda su mutne i zrnate.

Prvi registrirani susret s planinskim kriptidom datira iz 1891. godine. Ujedno je riječ o jednom od najvjerodostojnijih izvještaja: podnio ga je Norman Collie, ugledni istraživač i alpinist. Collie, član Kraljevskoga geografskog društva, ovako je opisao neugodno iskustvo pri usponu na vrh Ben Macduija: “Magla mi je smanjivala vidljivost, pa sam se kretao polako i oprezno. A onda sam začuo taj zvuk… Iza mene, kao da je nešto drobilo kamenje na planinskoj stazi, nešto dozlaboga teško. Što god da je to bilo, kretalo se brzo. U jednom trenutku, osjetio sam vlažni dah na potiljku i naježio se od strave. Okrenuo sam se, ali sam oko sebe vidio tek maglu. Osjećao sam, međutim, da je nešto ondje… I da me gleda. Uspio sam se spustiti u podnožje bez interakcije s tim nečim, no s čvrstom odlukom da se nikad više neću penjati na Ben Macdui “.

Vrlo slično je iskustvo Hugha D. Welsha, koji je planinski vrh osvojio 1904. godine. Premda se nalazio u društvu brata, ispričao je da je gotovo sišao s uma od straha kad mu se stvorenje prikralo s leđa. Peter Densham, koji je tijekom Drugoga svjetskog rata sudjelovao u spasilačkoj misiji u okolici, vjerojatno je prvi koji je dobro promotrio Velikog sivog. “Stvorenje je dlakavo i ogromno, veće od ijedne životinje koju znam… Uvjeren sam da se ne radi o čovjeku, a opet, njegove kretnje uvelike podsjećaju na one ljudske”, ispričao je.


Objašnjenje ovog fenomena, koje su ponudili znantvenici, poprilično je prozaično. Po njima, radi se o halucinaciji, uzrokovanoj izolacijom, pothlađenošću te ekstremnom iscrpljenošću pri usponu. U takvim uvjetima, nije neobično da se ljudskom umu počne štošta pričinjati. Postoji još jedno uvjerljivo objašnjenje. Riječ je o tzv. “Brockenovoj prikazi”, optičkoj iluziji koja se događa u specifičnim atmosferskim uvjetima: kad sunčevo svjetlo prolazi kroz maglu pod određenim kutom, sjena koju čovjek baca znatno je uvećana u naoblaci te može posjetiti na humanoidna giganta. Drugim riječima, moguće je da su se planinari prestrašili – vlastite sjene!

Piše: Lucija Kapural

Komentari